Došla je jesen, došla i ptice su bez srca ostale

Ali, s nekim drugim si otišla.

Da te imam. Da sam te imao.

Jednog dana ćemo jesti makrobiotiku. Jednog dana će proći ovi dani. Jednog dana ću znati da je to- gdje sam htio biti. TO ĆE BITI TAJ DAN. BEZ ŠMIRANJA. ŠMIRGLANJA. MULJANJA.
I jednog dana ću znati da je sve bilo s razlogom. Danas ne znam. Ništa. Puno je tog ništa.

Varanje u ljudima. Varanje s ljudima. Varanje sebe. Varanje drugih. Nužnost.
A tišina svira? Nisam znao. Njihova musava lica, klempave uši.

I onda upada u glavu:

Dragi Lenarde, gledati životu u lice, uvijek, gledati životu u lice, i znati ga onakvog kakav je. Barem ga znati, voljeti ga, onakvog kakav je, a onda, odložiti ga. Lenarde, uvijek godine među nama, uvijek godine, uvijek ljubav, uvijek...sati...