Ljubav se rađa i umire u očima- davno je to negdje pročitao. On i još pedesetšest ljudi koji su tu knjigu posudili prije njega. Te godine.
Godine prođu.
Nanižu se. U svega par dana.
Sretneš nekog tko je bio tvoj. I onda ga više ne sretneš jer ne možeš. Narcis sve mora uništiti. Zadnja nada nestane. Samo da zadnja nada nestane.
I grandiozne fantazme grandiozne ljubavi (zaspati na rukama na kojima se osjeća sigurnim; da je nježno i da je to za cijeli život).
koračaj nježno, jer hodaš po mojim snovima. YEATS
Ma, što sam to htio?
A 26. septembra 2008. je napisano ovo:
Izvidniče::Zagledaj se! Ne analiziraj, ne pristaje ti.
Dajem površinske aspekte vlastitog protagoniste . Sebe. Pogotovo epizode svog života koje su dodatno nabijene dramatičnošću ili bilo kakvom napetošću. Moral i Ja smo oduvijek bili preveć elastični pojmovi koje prilagođavam/O okolnostima.
Pojmovi prošlosti i budućnosti me puno više okupiraju. Puno je veća nelagoda od mogućnosti ne imanja nekog osjećaja u skoroj budućnosti doli žaljenje nad sadašnjim trenutcima.Da. Je.
Pokušavam stalno nadograditi sadašnje. Bespotrebno estetiziram i pljujem pretenciozne monologe i pitanja već od prve kave.
Je li moja uloga glavna ili rubna? Dekreti, načela i odredbe mi odavno ništa ne znače, osim kada moram platiti telefon. Uvijek me strašno nanervira privremena isključenost. U svakom polju.Uvijek. Svugdje. To zovem direktnom ignorancijom, drskom ignorancijom. Dođe mi da psujem i razbijam.
Jučer sam napisao prijatelju koji odlazi, prijatelju s kojim sam narastao, prijatelju kojem dugujem osjećaj da mogu što hoću, prijatelju kojeg stvarno mogu nazvati kadgod i reći-štogod.
Rekao sam:
Zauvijek uporna sjeta, neutješna ljepota i sati. To je sam ogoljeni život, dragi. Nekada je dovoljno samo otići.
Kad sam govorio neke divne stvari ljudima, uvijek je bilo kao da sam to govorio sebi.Tako je moralo izgledati. To znam već dosta dugo. Jedino nikada nikome ne bih rekao neke stvari koje su mene bile izgovorene, one zbog kojih još ne mogu ostaviti prošlost iza. Ono: Još jedan život da imam bih za tebe...ma, vrtlog života je preodlična fraza-objašnjenje.
Predstavnik svijeta nezamislivih kategorija. To je moj cup of tea. To je moj desert. Moja snaga i moj rezervni metak. Do kada? Pitat ću to još nekoliko puta, možda do kraja života. Zašto je uvijek u pozadini : Im crossing you in style i zašto se taj stil redovno odnosi na dostojanstvo i ponos. Zašto je to erotika koju volim? Ne mogu razumjeti.
Pozivam na sustavno zaobilaženje ponosa.
Još samo danas. A danas možda potraje dugo.
