za starenje i cigarete i rana rana jutra koja će trajati i trajati

za nas

(ima nešto) kada misliš da te je amor nekakav probudio
kada sve još sniva kada ništa ne otkriva dan a tek sljedeću noć

ta kohabitacija tišine i zvuka ponekog auta s ceste
ponekog radijatora kako vodu pušta grije zagrijava

ovo te jutro poglavito volim neću to bolje nikada reći ali da- poglavito te volim

ramena me bole od stresa
ne znam sjediti ne znam hodati ne znam jesti
samo znam maštati
i plesati i piti naravno

ali

ma

i nekako još bih volio reći da bih volio da tako jednom sve dođe na svoje
al me stid to reći pa ću se praviti da to već nisam rekao tamo gore iznad
redak ili dva

i reći ću još da sam sada prvi put ove zime čuo kako neka ptica pjevuši
i to baš onako
lijepo