/PRED TVOJIM OBRAZOM_ isječak

..tako je to sa snovima.

U tom kadru koji se ponavlja svako jutro a nekada i po noći ti ja trčim u zagrljaj.
Ti me zagrliš.
Kažeš: Mali.
Kažem: Slatkalo.

Zagrljaj je to onaj zauvijek. Uvijek. I za još, kad ga zaboravimo.

Poljubim te u obraz i nos.
Nasmijemo se.

Tu kadar prestaje.

Onda se svi rasplaču.

Jedini trenutak vrijedan spomena. Za život.
Svi pretpostavljamo makar nikada ne znamo.


OSTAJU NAM SAMO JOŠ NAŠE MAJKE ZA TELEFON.
I OČEVI, KAKO ZA KOGA.

BRAT PA SESTRA.

I SVA LJETA KOJA ĆE PROĆI. TKO ZNA S KIM I NARAVNO- TKO ZNA GDJE.
SVE ĆE SE PROMIJENITI I NEKUD NESTATI.

NEĆEMO IMATI POJMA.
NIKAKVOG.