Pet. Četiri. Tri. Dva. Jedan. Jedan. Jedan. Zagrizlo je.

I slijep. Za bol. I moju i svoju.
Ostavljaju me svi kada me ostavljaš ti. U mojoj glavi.
A sinoć je bilo lijepo. Zamišljam da je sve bilo čisto i nevino. Ali to jednostavno nije istina.
Plač podsjeća. Iz sjećanja.

Kaže, netko: Ime, prezime- dakle znam te. I tu si i tu i tu. Dakle, pratim te i poljubi, jednom dva put tri put pet puta. Pristajem. Pristaje. Kaže: I volim te i kujo i budalo i sexy si. I noć završi.

Prijevod: Neke ljubavi umiru u snovima. Moje.

A druga osoba, u društvu, u svjedočenju:
Jebali smo se pet puta za redom. U utorak s drugim. U srijedu s trećim. U četvrtak s petim, osmim i desetim. Mislim što će mi terapija reći. Mislim i pitam.
Ali Ti, dragi moj S.- to nije za tebe, ništa što ti se nudi. Ne. Znam ja najbolje.

A S. kaže: Odzvonilo mi je jer te kratko nije bilo i jer me je načelo i boli i boli a tek što je počelo. Nemoj se na mene kladiti.

Poljubac je bio čaroban i zavodljiv i usne na vratu i onda ostaneš ništa i možda postaneš bolji i dobiješ herpes zbog ljubavi jer si ništa i ništa. I glavu zbog koje ne zaboravljaš. Nemoj se kladiti i nemoj se zdrav liječiti. STANI!