Nemam za to. Ono preživjeti. Dugo. Nikako.
Cjelodnevni strah i bez razloga za vjerovati u išta. Beznadežnost s umorom i temperaturom.
A ona raste i potencira. Ne diše se baš dobro. Svake te noći sanjam. Mislim kao sudbinu, svojevrsnu. Ti si moja tuga.
Ti: Kako je. Ja: Dobro je.
Onaj koji se zavara. Ostajem u zagradama. I temperaturi i strahu od drugih snova (ako budu kao ovaj). Naivan i blesav i s tobom i kraj tebe i cijene i besparica i bezvlađe i tvoja vlast, i ja nad sobom dok se uvjeravam da sam dobro da je bolje da je najbolje. Pored tebe. Ne zaveden no osvojen. Nemir. (U staklu tvoje ime)I tu ide tako dalje i tako dalje i dalje.