>>građansko>>

Vraćen dah. Vraćeno Sunce. S previše rada. Uhvaćen u prisilnoj meditaciji za koju sam još i plaćen. Nadam se da čitaš moja pisma. Nadam se da ćemo se jednom vidjeti ili ja živim još jednu od poetskih tema, poput one:"nemoj mi prići". Tko zna gdje i kako sam se odredio. Tko zna što me je svo ovo vrijeme gonilo od sebe-do tebe-do ovdje-odavde.
Pišem ja i sebi, da se ne zavaravamo.

(Znate li Vi što o svojim osobnim silama?)

Spavaš sedam sati, skuhaš kavu, opereš se i odeš na posao, onda sjedneš na bus i odeš na posao onda sjedneš na bus i dođeš s posla onda pričaš o ljubavi a onda piješ pivo. Onda spavaš, onda se budiš pa planiraš pa ne ostvariš plan pa opet planiraš pa skuhaš kavu pa završi godina.
(Zar je mit o osobnim spasiocima propao? Zar su svi mitovi propali?)

Zašto je za budale i one pametne isto pitanje (na kojemu se pada).
I believe you can see my heart.