23. 09. 2009.

osobna mitologija i ja. dok smo ostali isti. dah na pola koraka.


osjeća se mlađim. ja starijim. Uz neke nove klince. U što vjeruješ? U ljubav, kaže.
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih.
Shvaćam da sam sa svima završio.

Prvo u rukama Fragmenti ljubavnog diskursa. Moja glavna referenca zadnje dvije godine. Godina dana nakon Q.-a, možda govori da mi ne treba u odnosu na sve druge. I dalje sam nov u ovom stripu. Nema mi mjesta.

Netko je čekao na moj znak. Na mene.**

Samo se tuge broje?
Sudbina: na korak do svega, ali u svemu, uz tvoj rukopis. Da li te ja volim? Uvijek je pogled skriven. Na vrijeme.Jesen koja je kriva. Koja rasturi, siva.

Reći ću sve što sam zamislio. Mojoj mistici. Mom prokletstvu.
Uz svu promiskuitetnost, potrebu za posjedovanjem i ljubomorom. I zima u srcu.

Svi su racionalniji od mene. Bili. Znaju se maknuti kada je kraj. Prepoznaju znakove na putu. Daje mi potvrdu za sve što jesam bio. Kao i M. Ni sada ne mogu u srcu ispisati ta dva imena. Uvijek smo ostali isti. Samo se pitam.