da te neven podsjeća na mene.
I da dođem na tu oproštajnu večeru. Uz mene je druga osoba. Tada meni i nije ta sreća namjenjena.
Kada nađu lijek za tugu.Tada kažem još da sam pao u zoru. Na ledu kojeg nije bilo, uz onu hladnoću.
Krv na usnama zbog odgođene prometne nesreće. Nešto je još ispalo. Ona loptica nadanja.
Iz pakosti.
Zore. Koje nisam izdržao. Na zahtjev da te obrišem. Na zahtjev da nestanem.
Lijepog dječaka je uništio. Sam sa sobom nije uspio. Sebičan. Običan. Odličan.
Onda te vidim. Vrijeme se pokvari. Gušiš me. Lažem. Da, lažem.
Sjajne oči i varanje. Sati koji prolaze i pucanja. I prevara, da.
Sve je nenamješteno.
Osim tvog. Namjernog.
Nova boca. I muka mi je. Sve što nisam, od cvijeća. Rastanci koji ne bole. Greške. Velike. Svi žive lakše.
