asking me to come:i heard you cry:hey::we are all alone

hm. kako prolaze ovi dani. sve mi se cini da nikada nece proci neizvjesnot. jedan dan mu je dobro. jedan dan ga sanjam. drugi dan umire. treci dan epilepsija. javljat ce mi -kaze mama.

cak ga i u snovima reduciram. pocnem imati snove sjecanja pa pocnem plakati. ne zelim plakati niti zelim ikoga zaliti. ljubav je vaznija od zalovanja. strah me je obreda. strah me je sebe pritom. svi mi kazu da necu poskliznuti, a dnevno imam po deset sati obaveza. zelim se rijesiti tuge pa se zaposljavam. to sam uvijek radio. najvise ispita sam dao kada sam najgore se osjecao. rijetko kada sam polozio ispit situacija u kojima sam bio. jednostavno nema literature.nema primjera i nacin je podosta cudan.

Osjecam se pomalo ostavljeno. Znate, zbilja nema nikoga tko ce zivjeti stvari za vas. Zato se treba cuvati. Treba sebe maziti i grliti. Davno mi je to Igor rekao. Tada mi nije bilo jasno sto to znaci. Sada shvacam. I dalje ne znam kako.

Kako se spasiti?


Novi posao je zbilja super.