Žedni snovi s filmskom muzikom-Trzanje u snu- Zamišljanje-
Jedva čekam da odem.Da vidim nekog poput tebe.
Prihvaćanje- Neprihvaćanje- Sve u istoj ravni- U istom trenutku- Prije pišanja
Izmješani mirisi. Dezodoransi. Jutra koja izgledaju kao zore.Prazni dućani. Puni.
Mjesec iznad dimnjaka. Kao s naljepnice. Cvokotanje zubima. Polupun autobus koji stiže u pol osam. A na odredište u petnaest do osam.
Davno su donešene te odluke.
[Ti si tada pored plaže, u domu, u domovima. Ti se tada želiš vratiti doma. Znaš da postoji.
Ja tada samo želim otići od doma. U tom intervalu /od pola osam do petnaest do osam/. Za pet godina ili možda nešto više. I noću se ne želim vratiti. Ne želim ih vidjeti. Odvratni su mi. Kuhinja smrdi.]
Legneš i odeš u sljedeće dvije godine: u nekakav mali stan s nekakvim igralištem ispred, u filozofiju, u mobitele, u neke motive koje smo samo mi mogli dešifrirati. Sentiš je u tom busu. Gasim walkman. Gledam u jezero i ptice na suhim granama i minirane poljane. Sve volim ali mogu bez toga.
Trebat će sedam godina da dođe do tog susreta u buci, dimu i alkoholu.
A onda- tko zna još koliko. I nije bitno.
Bitno je nešto drugo.
Nešto sasvim drugo. Nekakav ručak (s iscjeđenim narančama) i čokoladnom tortom poslije.
I nekakav topli dom. Nekada, za jednom.
Čekam. Čekaš.
