ČUDLJIVO SA DVIJE TRI ZVIJEZDE I DVA TRI MORA I JOŠ NEČIM

...a o čemu ono bješe život?

Uvijek se sve kaže. Vidi. Čuje.

UVIJEK JE SVE VIDIO. ČUO. GOVORIO. I SANJAO. RIME I NEBESA. LJUBAVI. LJUBAVI. TAMO NEKE LJUBAVI. I SUZE SUZE SUZE. I SREĆE SREĆE SREĆE, A TO SU BILE SAMO NJEGOVE SREĆE SREĆE SREĆE.

I to zna biti tužno. Život se mijenja. Biramo. Opet. Kao svi drugi ljudi jer smo mi ljudi i ništa drugo. Bojimo se izaći da se ne bi morali vraćati. Da se ne bismo morali gledati kada odlazimo. Kad se vraćamo. Ako se vraćamo. DA NE BISMO PREKIDALI OBVEZE, IDEJE, MOGUĆNOSTI.
Ti ljudi. Mi Ti šutimo.

Iznova.
Zbog:
Zauvijek?

Ne znamo. Ne možemo.

Ne tražimo. Ne možemo.

A naša je sreća samo naša stvar a to je već druga stvar. Nešto sasvim drugo.