Do you still love me.Do you feel the same. No signs. No questions. I lost the feeling

Pogođen i razgrđen. I puno toga. I svaka druga je tvoja.Misao. Tvoj osjećaj. Ispuštaš me iz dlanova ispuštaš me iz misli a onda me digneš, prebaciš i preneseš. Intuicija i dosada ali ljepota. Intuicija i dosada ali ljepota. Da mi ime ne zaboraviš.

[ČITAO SAM NA GLAS MIROSLAVA ANTIĆA. O LJUBAVI NA LJUBAVI ZBOG LJUBAVI.BILO JE TO JUČER OVE ANNO DOMINI, OKO POPODNE I S PIVOM I PRED DIVNIM LJUDIMA ALI BEZ VAS/U VARŠAVSKOJ/ /BEZ MAMA, DUŠA I VAŽNOG SUBJEKTA KOJEMU USMJERIH SVE DO TADA MISLI / ALI SE ŽIVI, OVO JE BIO CILJ, A NAČIN JE BIO DRUGAČIJI I SREDSTVA SU BILA JEDNOSTAVNA / SAMO SU NEKI KONTEKSTI IZOSTALI.]



Imam osjećaj koji sam imao kao dijete.i ŠTO JOŠ OSJEĆAŠ: krivnju i strah. MORAŠ REĆI.JA ISTO MISLIM. i ve been pushing. Kada planovi nisu bili planovi no želje kada sam imao samo noći i lišće i zvijezde i onda onu jednu koja je najviše sjala i kada smo bili bez ulične rasvjete. Kada sam mislio da je sve predaleko. A mislio sam i ni danas se ne mogu uvjeriti. Nikako. Djetinjstvo je važno.

Odjeća koja je ostala u ormaru i usmrdila se. Nije isto. Sve je to bio uvod. Ti i ja smo bili uvod. Jučer sam opet pred ljudima govorio koliko te volim i volim i koliko ti to moraš znati. I znam da znaš. I svi to znaju. I ja to znam. I eto. To je to.

I take it all for you.The stranger sang a theme. From someone else´s dream.

[Vjerovao je da neće se ostvariti. Vjerovao je da vjeruju da se neće ostvariti. Išao je u smjeru. Nije, jebote, znao koji je to smjer. Sada zna da tada nije mogao znati. Nema šanse. Nikako. Nikako. Lakoća i težina.]
Ovako može izgledati. Ovako će izgledati.



Ali zaljubljivati se u pjesnike u pjesme u pjesmovanje?
Molim te.