Zove ju radi kontrole.
Telefon zvoni. Zvuk je grozan.
Vjenčali su se 9.5. Prije 37 godina.
Ona pita: A kome ću drugom to reći ako ne tebi?
On: A zašto mi to nisi jučer rekla.
Ona: Napravio bi temu od toga. Nije mi se dalo. (Dakle: mučio bi ju)
Bilo je dvadesetak gostiju i to je bilo puno. Slike su crnobijele. Oboje su nasmijani.
Svi oko njih su nasmijani. One, sve dame te večeri- izgledaju kao filsmke dive tog razdoblja.
Nikome ne pada na pamet što bi se sve moglo dogoditi.
A dogodilo im se svima. Previše života.
Mjesto radnje je malo mjesto radnje. Jedno selo. Jedan grad. Jedna kuća i jedna familija.
Tolstojevski, upravo.
Vrijeme radnje teče od tad.
On je bez ikoga. Ona ih ima na svojoj strani.
On ima nju.
Ona želi njega takvog ali i boljeg.
To se zove problem.