For you: I was just a play.

Mirisno je bilo. Osvježavajuće. Ne obećavajuće.
Ja ću uskoro sve poplaćati. Sve. I onda više neću imati ništa za platiti.
Rekao sam si: Ja se zbog nje. Ja se zbog njih. Ja se više neću živcirati.

Onda sam prestao to govoriti (kao - kada prestaneš govoriti, onda počinješ živjeti)- nikada mi nije bilo jasno što to znači. Sinoć sam (milijarditi put!) svjedočio svojoj, sada već doista inhibiranoj- nesnađenosti. Govorit ću o materijalnim dobrima- to je mjesto u kojemu bih ja mogao- živjeti, recimo, ali znajući da mogu živjeti i ovdje- gdje živim. I tako.

Radi večeru. Poslužuje vino. Pušta muziku. Vozi i vraća. Uplaćuje i smješka se. Povremeno primjeti da sam cold hearted bitch. Bolje i to nego biti- redBlooded.

Mora da ima nekakve veze sa spuštenim obrvama. Sa pogledom ispod istih. Ili sa, recimo- mojom odlukom da se ne smješkam svakoj budali. Moguće je. Sve je moguće. Ali ne biti u glavnoj ulozi?!

Ili da to ovako postavim: Ja ništa ne razumijem. Ništa, pod milim Bogom.