>>Don´t ever change.And, thank you>>

Najveći sugovornik pošteno postavlja situaciju. Onu na koju sam čekao. Kaže da vidi da mi je teško. Prepičavam ono što mislim da sam čuo. Onda postavlja pitanje a ja kažem da je to moj problem, moja tema, moje vrijeme. Ne znam što sam rekao. (Slažemo se da ne znamo kud bi sa sobom).Ali tu smo se uvijek i nalazili. Tu smo se jedino i čuli. To smo jedino razumjeli, sav onaj život koji nismo znali, mogli i htjeli.
S tobom je sveto bilo mrziti ovaj život. Ove ljude, ove druge ljude koji su glupi, dosadni, prazni, neiskreni.
Priznajem, stajao sam na njihovoj strani. Glup sam, dosadan, prazan i lažljiv. Hvala Bogu da ti to nisi.
Bio sam površan, potrošan i umoran. Bio sam pijan, rezigniran i stylish. Sve što ti nije trebalo. Bio sam ti prijatelj, a ne ljubavnik, a htio sam da je obrnuto, ali to nisam mogao reći. O tvojoj želji ništa ne znam. Nitko ništa ne zna, a ni ti. Htio sam ali nisam mogao.Htio sam ali nisam znao. Još ću nešto reći u svoju obranu: ja  vjerujem u bijele plahte na plaži, koje vjetar nosi, koje se zovu zavjese, u onaj moment finog vina i pametnih ljudi, u onu ispraznost hollywoodskog filma. Tamo je moja uloga,a dobro je što tamo nisi sa mnom. Hvala ti što sam naučio kroz mržnju, kroz tugu i kroz odbačenost vidjeti svoj put. Dobar je to put, a tebi sretno bilo! Ostani pri svom, to je u redu. I volim te. Mislim da ću te voljeti do kraja ovog života.