KONAČNO s osjećajem da sam u stanju biti na Svojoj strani.
Priznajem, dobro je.
Bauštelio sam emocije. Sada bauštelim za pare i dobijam statuse. Papir je sve manji.
Navodim i izvodim. Rasipao sam se, a sada odlazim na kratki put. Idem vidjeti njegov grob.
Još mu jednom zaželjeti Laku noć, sretniji neki novi život. I zagrliti nju.
Reći joj da neovisno o svoj galami ju obožavam.
Tko je taj koga biste željeli da Vas probudi?
Je li se bojiš više jutra ili noći?
Gdje su ti tragovi?
(Moja I. kaže da te je vidjela na semaforu, u crnini i s ruksakom. Volio bih da sam bio na njenom mjestu tada. Ili da sam samo mogao biti uz tebe, tada. Znaš, sa dubokim strahom ustvrđujem- da mi je sve draže, ipak, biti uz sebe. Ponavljat ću ovo. Naučit ću. Živ se čovjek na sve navikne, metaforo! )
