parafraza : Tajne vještine, o skoroj godini dana, o zarobljenosti

Skoro pa godina stiže od tvoje smrti. Zabilježavaju datum kada ćemo nešto u to ime pojesti i popiti.
Krijesnica. Nema ih.
Načelo nas je vrijeme. Godina dana, a djeluje mi kao da (floskula !) se jučer to dogodilo.
Konačan odlazak u tvom điru, uvijek si konačno odlazio. Otac s kontekstom. Otac koji razumije poeziju, otac koji je čitao i svađao se i ljutio se. Otac kog nekada nije bilo briga i isti taj, jedini - kojeg je bilo briga.
Načelo nas je vrijeme.
Hladno je bilo to ljeto i svijet je uz tablete stao, na jedan dan. Uz paradu kiča.
Sve mi je tada izgledalo kao prijetnja, a tijelo i danas reagira, malo kasni, malo se uplaši, samog sebe.
Tražim krijesnicu.

Nekoga tko nudi? Ako se još nosimo na duši. Ako opet zaplačem i ako ih uspijem nagovoriti da me puste samog, tamo, tamo da ostanem. U sred topline, u carstvu samoće i povjetarca koji dolazi sa onih polja koja su nam obećavala nekada u davnoj prošlosti neku daleku daleku budućnost; polja koja su lagala. Miris ustajale vode i žaba okolo. Onaj iritantan zvuk. Jesam li ponosan na nas? Jesam.

Sada znaš sve moje tajne, jer ti ih šapućem, na glas, i nekim drugima, ali misle da je to poetika, tajna vještina pokorenog srca, ali nije, stvarno nije. Znam da ti ne sumnjaš. Misle da je talent, a samo je istina, a možda je talent- istina?

Kao da si još tu, lažem, lažem, lažem. Da je sve dobro? Nedostaješ mi.
A ne smiješ mi nedostajati, to nije prirodno, to je omalovažavanje ciklusa, slijeda, reda..života.
Ako se nosimo na duši.