nikada nisam imao ovoliku potrebu biti nekome prisutan.
- s čistom namjerom: - to je jedino normalno u filmu -
samo ne mogu odlučiti tko je luđi? - ti što to trpiš ili ja- koji to radim?
nekako ne želim da završi, kao : želim te zauvijek i još puno puno puno više.
teško je zamisliti da će biti nešto "od nas" ; zar granice već nisu pređene?
ili je to samo tako kod mene.
U duhu prozaičnosti :