errance / lutanje
(iako se svaka ljubav doživljava kao jedinstvena / zaljubljeni subjekt odbacuje pomisao da bi je poslije mogao ponoviti negdje drugdje / ponekad u sebi s iznenađenjem otkrije svojevrsnu raspršenost ljubavne žudnje, tad shvaća da mu je suđeno da do smrti luta /od ljubavi do ljubavi ) sve nastaje iz iste pukotine.
x i y to još ne znaju.(missing q.)
uz apaurin sanjaš šetnju svojom ulicom, svog mjesta, svog odabira. i pripadate, tada.
pomisliš da se ne želiš probuditi. to je ta pukotina.
vječita promjenjivost ubija i slučajnog prolaznika. jednom više o tome.
mazzodisko party. sa ženama i muškarcima. uz par riječi o glumi i lažnim suzama.
plač na balkonu zbog uništene iluzije, sve je pokrivneo bijelom bojom i mirisom čistoće i varanja. svi smo tada varali bar nekoga, dok ona govori da voli jednog, ona ljubi drugog. on dok govori da voli njega, ne voli sebe, i skida se za druge. opet i opet i opet.
želi da mu se kaže da je jedini, kao što mu je netko jednom rekao.
želi da si u njegovoj ulici. uz apaurine spavaš i jedeš. i sanjaš i čekaš.
ispisivati sve što se događa, to je zadatak pisca. to je zadatak svakog čovjeka: reći gdje živi i koga voli.
