mi, od zemlje

slutimo i opet zaboravljamo i opet slutimo
čekamo razboljene duše čekamo gladne duše da zazvone da alarmiraju mišiće da pljunu znoj pokoju kapljicu njih čekamo
otvorenih srca
dignutih noseva
njih koji sto puta ne ostavljaju
(tko to sebe shvaća molim vas molim vas)
golubove
s
pismima
budalo
koja
zauvijek ostavlja
čuješ me
ha

pogled koji

bole me leđa bole me ruke prsti oči sve je vrelo spavam cijeli dan čekam da te pošalju u san ali te ne šalju u zatvoru si a taj zatvor je nadrealan onako baš je ti si tamo ti to zoveš baršunasti kavez ali nije moram ti reći da nije

on je htio biti Diogen a ja sam htio biti ti
stavio bih te na prvo mjesto kada bi me pitali u nagradnoj igri
pristao bih
kako da ti se maknem sa Sunca
a maknuo bih se
pobjegao bih
i na mars i u svemir bih
hodao po pruzi
jeo pored pruge
to sve je tako
znaš
moguće
ovaj kaže da je božja kušnja
ovaj kaže
da mu se ništa ne može dogoditi
htio bih ti svašta reći što bih htio
a glavno je da je svima sve dobro da su zdravi i živi i da lijepo jedu i piju i da su s onima koje vole razumiješ


kako
da ti
kažem
da

išta
išta

ono znaš

gdje god se okrenem buka buka a to odradim pa zaspem
opet me sve boli

da je njima da te vide

nekada ne možeš reći dobru niti normalnu rečenicu
iako ne postoji ni dobra
ni normalna ali eto za to znaš za to si čuo to uzimaš samo uzimaš preuzimaš otimaš prenosiš
ja sam ti kao oni likovi iz sevdaha dolazio pod prozore bacao kamenčiće i svirale su mi trube u glavi i sve je bilo zapaljeno oko mene požari stari moji da ja ti to tako mogu vidjeti ja ti to jedino znam
to su tako bezveze kategorije jer nekada tražeći smisao koji ne znaš šta je se osjećaš kao taj godot za kog si čuo da je tražio nešto ili da su njega tražili a možda i ne znaš da li je on on a ne znaš ni njega ni smisao ni i onda kao sve što ne nađeš proglašavaš besmislenim a ne znaš ni kakvo je to ono ti nije ugodno ono ti nije sretno a kada te pitaju što je sreća onda počneš srat da je to mir a nikada nisi bio u miru i tako
i onda otkriješ tamo neku pjesmuljčicu
i zaigra ti oko srca
sjetiš se samo se sjećaš ne možeš ništa drugo ti si čovjek prošlosti a ne budućnosti niti ikakve sadašnjosti tebe pjesme ubijaju i ti kao misliš da tvoje srce ne može ništa podnjeti ti si taj da da

liz and rich

govorit ću ti dobro i o.k.
sa onim licem tebe tj za tebe znaš da uvijek imamo najljepše lice za onog nekog tamo svo
imat ću samo broj za tebe
s tvojom slikom
kao
u pozadini
pozadina je kao moja glava
shvati me kužiš
predugo je uvijek lažna riječ ali jedino ti mogu reći da predugo si ti ta pozadina
proljepšaš se znaš kada si dobro kada radiš ono što voliš i kada imaš one koje voliš oko sebe
to je
prejedeš se samo da ne budeš gladan jer kada si gladan izađe sav očaj tvoje rupe na vidjelo to je presvjetlo previše je znaš

a onda ću ja ti otpjevati pjesmu
pjesmu pjesmu pjesmu
prije spavanja
ti ćeš mi pročitati priču
a drugi put kad me sretneš nećeš više reći onu riječ onu gadnu riječ nego nešto bolje siguran sam da će biti bolje
a biti kao elizabeth i richard
možemo i o tome
broj je isti
pozadina ne
ovo je za nekog drugog
ipak
 

[ dodir za Pronalazak ]

sanjamo zimske jakne koje gubimo i koje krademo i pušimo neka smeća

sve od

jučer

i sve od danas

sumiramo samo sumiramo samo seremo samo probavamo

pisati o dvoje ljudi koji se vole

pisati o njima kao da su sretni

a to ne mora značiti

lice ti se vješa

obrazi su upijeniji i nekako znaš postaje ti jasno da ćeš možda skoro skoro i znaš ma znaš znam da znaš

dodirom kojim se nalazimo se nekada sretnemo

u mraku

ti kao s njim kojeg sad kao znaš a znaš da ne znaš ali ok ok znaš sve ok i ja kao s njima koje ne znam znaš i znam da ih ne znam iako nekada pomislim da znam sve ljude i da ih sve opravdavam i znam da znaš i znam da bi volio da sjednemo znaš i da popijemo kavu je li tako bi da i to će se desiti kada onako smješno ostarimo i budemo imali neke repove i neke još veće težine kada opet povjerujemo da je moguće jebote i da je tada već izvjesno da znaš ono znaš

pa ono da se dvoje ljudi možda mogu sresti samo jednom u životu i da se neki ne moraju nikada možda će nam se taj alarm upaliti a možda ćemo biti sebični kako mi ljudska govna samo to znamo biti i to nećemo htjeti priznati

ne dajmo se ne dajmo

nikada mi koji smo mislili da smo ljubavnici nismo mislili da će nam se to dogoditi
baš to upravo da na to mislim to da netko zvoni u dva ujutro i da ti otvaraš vrata tom nekome kome ni pjesmu ne smiješ spominjati netko čije pokrete imaš zaboraviti i nekoga kome te ne smijem ni spomenuti onda kada pita imaš li koga a ja to onako odšutim i moli da ne završim samo da ne završim a ja ti u glavi čujem neku tamo pedeset petu pjesmu ja mu želim kao i svima njima reći da sam ok da nisam više kao nekada da je bilo bolje s tobom je to i ona zna ona se sjeća da sam bio sretan i sjećamo se tog prekrasnog toplog beograda i ljubljane želim ti reći a znam da neću želim ti reći da ljudi mogu biti sretni da stvarno mogu želim i htio bih ja bih htio da si ti netko drugi  i da mi kažeš onu pjesmu od olova i mora i neba onu o onoj ženi s najljepšim imenom onu gdje se ljudi zahvaljuju drugim ljudima kada ih ovi ne žele mislim da se zove ima nešto u tom što me nećeš i ono u onoj prvoj kada kaže da si imala više ukusa od njega i kada primjeti pisma boju pisama znaš

tišina koja sve govori kao i naravno

tjeskoba glede izbora
dok samo sjedimo u tom upaljenom mraku u kojem jednako tako možemo nestati i opet sve početi
kao da će otkazati ta kazaljka koja me drži
znam da umire zadnje sjećanje na tebe znam da je to laž da je bolje da to ne mislim i da to ne govorim i smrt tako i tako dođe
mrzim riječ zadnje
mrzim riječ sjećanje
ali šta da radim
kako da ih zamjenim
što je bolje
ne volim ni riječ brišem
i ne volim riječ mrzim
a ne volim ni da kažem da ne volim

brišem
brišem tvoje obrise
i zovem te
ne javljaš se
dolazim ti s leđa
zagrlim te
dam i njemu ruku
i njoj
nasmijemo se i to sve prođe
možemo reći svemu da je kraj
možemo znati da to ništa ne znači i konačno priznati da kraj ne postoji na primjer
i možemo u to povjerovati
i ne moramo

sam (o)

sa zakašnjenjem
sa
i
bez

...tebe

onda opet
sa
i
bez
....tebe

bez kašnjenja
bez misli bez riječi koje ostaju u tišini u rupi još nekoj naših glava naših svemira našeg našeg našeg svega
i onda ti padne judy garland i pjesma i ugasi se svjetlo a bilo ih je puno upaljenih i pomisliš isto ono što si čuo da je ona pomislila
da nema ničega do tog zagrljaja jedne jedine osobe u prostoriji
u toj jednoj jedinoj
da tih hiljadu ljudi tamo sa strane zapravo nije briga

na vrelu nekog čekanja

to je ono nešto protiv bolova

i na podu

i na

jastuku

i pored šalice

je suza

ostavljena

da prevari

nekoga

Za je pred jutro

hladna ljetna soba je namjest atmosfere je namjest osjećaja onog nekog tamo dobrog osjećaja onog kada jedeš nutelu žlicom ili cijelu kutiju sladoleda samo za sebe i neke odvratno slatke ukompoćene kruške
u kojoj se osjeća sreća pardon pardon ono što si uspio uzeti pod nju ono ono što misliš da je ne znam kako da ti opišem mišljenje
malo kao kihneš
ti kao kažeš nazdravlje
kao

jer suhi ružmarin se odavno protegnuo
od
zida 1
do
zida 2

razumiješ

dobro jutro volim te tako je
danas popodne da
danas popodne

nema zida 3
nema zida 4

....Ni jedna (riječ)

da se barem može
nešto

san je jedini govor jedina verzija jedina
 san

 tu riječ nekako kako da nisi kao da nisi ništa rekao kao da ne diše nešto u toj riječi i pjesme daljina i pjesme tišina i opet kao da nisi ništa rekao i kao da se i ne može kao da se ne može ništa reći o toj vječnosti tog trenutka koji se jednom dogodio malo stvarnije od svakog onog puta kada si se tog sjetio znaš to je sreća je je

bolesni smo
jesmo
a ta ljubav ta ljubav
nija nas
nije

spasila

to srce to kao metaforu to kao

dušu

u snu se oni koji se nisu našli u ovom drugom isto snu dotaknu rukama dotaknu dlanovima i to bude znak i za početak i za kraj i to tako bude to tako vidi i eto

 

mislili smo da

skrijemo se
plačemo

a kada se ne skrivamo i kada ne plačemo onda ništa ne radimo ne jedemo ne pijemo ne spavamo
zamisli
probaj
onda smo naivni
i gladni
i drhtimo
kao tamo neke životinje u koje je uperen
tamo neki pištolj
a znao je biti znao je
 
sretni rastanci pogrešnih ljudi
sretni sastanci pogrešnih ljudi
bez uskličnika
i točki

pored nas nema anđela

 

Ne znam je u možda a možda je u ne

predlaže mi moj drug iz škole da kao se nađemo u budimpešti ukrademo auto kupimo droge otpalimo u švedsku uključimo se u scijentologe kaže da moramo brijati na trendove da treba krasti budućnost a ne joj se pokoravati kada dođe

naravno da ništa ne ostaje naravno da je to naravno da je takva priroda ovog života da kada nešto završi da kada nešto umre tog više nema a ja joj neki dan objašnjavam da mi je ostalo još puno kršćanstva u meni i da mislim da ćemo se svi naći negdje na nebu i pričati kakvi smo bili dolje i kako je to tako bilo glupo i kao sve ćemo si oprostiti i bit ćemo opušteni kao drogirani od tog mira

i tako ja brijem i s ljubavi kužiš ja mislim da ono jebiga ljudi kad se rastanu se rastanu da bi se ponovo sastali ja u stvari ne vidim kraj možda je u tome poanta možda i sad bih htio reći da ne znam a već sam to rekao u možda

BEZ OČEKIVANJA, MOLIM

a neću više ništ reći, nit objašnjavat.. znam da nema smisla, i meni je smiješno i imaš pravo! zaboravit ćemo! uživaj, možda se još vidimo gdjegod!


i sad se osjećam glupo što ti ovo sve govorim

to znači da se ne možemo ovako viđat?
svjestan sam da moj mentalni sklop nije lako pohvatat, ne znam što želim, ali u svakom slučaju bolje završit, ispada kao da se zajebavam! oprosti još jednom. pozdrav!

nemoj se MOLIM TE osjećati loše.
ništa krivo nisi ili nisam napravio.

ali, dobro, dobro

kad puše taj ludi vjetar uvijek se nešto znaš onako dogodi što kao šta ja znam ti treba a zapravo majku mu jebem uvijek boli

kao
tako
da

znate da se može čuti glas onih koji te ne vole ali kamufliraju da te vole jer se osjećaju krivima
znaš da možeš i sresti opet tih nekih njih Dvoje koji ne mogu sjediti s nikim a ni sa sobom
i on koji kao zna

ma znaš
i majka koja plače jer joj je umrla prijateljica
jer je na kazeti vidjela svog muža mog oca koji pleše u nekim svatovima i mene koji sam služio neki kruh i kaže da sam bio važan i dominantan i moju sestru koja je kao bila lijepa
i njenu majku koja je tada bila u najboljim godinama
i tako i kaže da i ja to moram vidjeti i da

a ja je želim pitati kako je tata izgledao i je li bio sretan i želim je pitati kakva je baka zaboravio sam kako izgleda i ne pitam ju i tako šta ja znam zeznuto je znaš nisam baš dobro i onda se odmah sjetim vas dva kako tako kao sjedite i gledate se i kao volite valjda izgleda kao da te voli vjerojatno ti to ne govori i vjerojatno mu ti to ne govoriš i vjerojatno ne mislite da je to bitno a ja želim misliti da to nije bitno ja isto želim znaš od kad tebe tu nema misliti da se nekako naučim strpljenju i pristojnosti i ne želim plakati na svaku pjesmu i film i znaš ma dobro ja sada kao idem spavati uvijek sanjam u zadnje vrijeme cijeli svijet cijeli novi jebeni svijet me čeka i zaželi mi sreću barem u njemu mislim nije da ja nisam sretan
nije da nisam
samo nekada ne znam biti sretan
ali dobro
proći će

zašto bismo to rekli (to, to)

nema ništa novo

postali smo umorni i od sna
to tako zvuči
to se tako izgovara
tako se bljuje
piša
i sere
znaš da da
pa da
pružamo si ruke
gorki smo i tijesni

ponovi: umorni od sna

reci: UMORNI
ipak to reci tiho
to se govori tiho
i dođi jednom (oko ponoći)
dođi
naravno
da mi
ono
znaš
oprostiš
 ono
znaš

Pomiluj me
to kažeš
iako znam da ti to ne znaš reći
ali kažeš
u tom trenu to kažeš

[ modre modre rane modri modri ožiljci modri modri ]

NIKADA NIJE (SVE)JEDNO

to je nekada kao da si sve propustio
mislim jasno je da nikada ne možeš sve propustiti

pucam na tebe
klišej je slika
vi ste pored i ja sam pored i oko mene su neki novi i ti neki novi su baš dobri dobri ljudi onako znaš dragi su nisu opasni rukuju se miluju rukama miluju pogledom grabe te na stranu onako imaju dvadeset godina i fino mirišu na sapune i onda ti kao moj sin jedinac suze su uvijek na tik do tebe

ti si moje sve
moja referenca
točka
moja dvotočka



zove se nekako
i kao ima zdrva stav prema životu
ne ljubi se odmah
mazi se
pristojno odgovara na poruke
i tako ne spava sa svakim
znaš nije kao mi
nije kurvetina koja grebe za dodire i dodire i sličice ljubavi nije takav

želim da sve znaš

ima crnu kosu

a ja se tresem
ja se kao uvijek tresem
meni je neugodno

bojim se broja
da sam broj
s kojim se nešto poništava
a ta samoća je goli kurac majku joj
jebem

/Topla topla topla topla plava boja/

ružan san
netko histerično lupa po roletama
ima nokte
neke duge
lampa koja pregorjeva
hladni zidovi
i ipak ne naša kuća
kontinuitet je
straha
samo njega
bolesni smo

tema je uopćena

hoćemo li moći ikada biti sretni

ili sretni možemo biti samo da to ne znamo dok smo

tlapnje

kiša

francuskih pjesmuljaka

ruzmarina

izrazito jakog Sunca

bez bolesnog želudca

u sumračnoj prohladnoj sobi

avgusta mjeseca

i kada biciklom prođemo nepuni centimetar od onog smrdljivog kanala u koji smo mogli upasti i udaviti se

kako smo bili ponosni što se nismo utopili

što nas je Bog sačuvao

[ ona nikada nije kriva ]

i kaže ona da je
istina je
svi smo sami
i kaže mi da bi mi htjela biti majka ili sestra ali ne može i da ja njoj isto tako ne mogu biti sin a da bi joj čak bilo drago da ima takvog
razumijemo se to je važno
ponekada sanjam toplo more vrlo vrlo plavo
tamo neku daleku Australiju u kojoj nisam bio
nekada sanjam pušku
sanjam da idemo u lov na te sirote životinje
moj lovac i ja
i to bude baš ok
tada se ne bojim ni lava ni vuka
imam maslinastu kapu na glavi
i tandžaru u ruci
na ramenu
ona jako glasno puca
nišanim ja njega
nišani on mene
uvijek je na onome koji će prvi

nekada sam opet u šestom razredu
zeleno lišće me na to podsjeća
i moja nesnosna potreba da imamo Uskrse i Božiće kao na filmovima
to lišće
to zeleno lišće
punine mirisa
veselje da ću te sresti nakon odmora
pa onda nakon škole
jesam li onda uopće bježao iz škole
ma sigurno
ili sigurno
i onda kada dobroj majci dolazi policija prvo radi muža a onda radi susjeda
a ona nije kriva
ona  nikada ništa nije kriva

moguće je

Fotografija u frižideru. Knjige u frižideru.

* jednom
prije nego što progutaš (čaj, npr.)
ćeš reći :

š š š š

- Smiri se sve je u redu.
- Čekaj, tebi krivnja nije glavni optuženik?
-Naravno da je.
-Samo nemoj previše obećavati.
-Nemoj psovati i ogovarati i izgledati ogorčeno?
-Znaš da je bijes zapravo sva tvoja hipohondrija?

Jednom me više nećeš zanimati.

SVE OD KAVE PA NADALJE

obje su lampe upaljene
ona koju nisi upoznao šeta pse danas je padala kiša i radio sam par sati i dugo sam spavao i loše sam jeo
hoću da to znaš

nervozan sam i nesretan bez tebe
rekao sam evo tu sada
a ove cure iz seks i grada kažu da ništa prije Volim te ne vrijedi a ja baš to nisam dobio od tebe
ma nije bed
stvarno
dobro sam
samo kao
jebi se znaš puši kurac

i onda znaš to ne staje na tome
jebote gledam glupe serije počeo sam piti više kave jer te se tako više sjećam i tako kao pokušavam ne pušiti i s nikim ne mogu nastaviti normalan odnos i nekako je sve bez veze
glupo mi je ovo proljeće kao uvijek se treba neka kurčeva ljubav dogoditi a događaju se samo zimske režije i
dosadni telefonski pozivi i kosa mi je loša jedino mi se sviđa tako vidjeti se s njom znaš s kojom njom i zagrliti ju i popričati o tebi ona me uvijek sluša

nas dvoje se u njenom svijetu i dalje volimo
i to je baš super
i super mi je spavati

enter je uvijek više od escape ili

na tv.u je ona rekla njoj da želi da se useli kod nje i da imaju zajednički ormar i tako da spavaju skupa i onda je ova pristala a ja pitam ovu svoju da li postoji šansa da ti se netko kada budeš trideset i pet ili ajde recimo četrdeset javi i kaže da te voli još od srednje škole ali da nije to mogao prije da se sve prije toga dogodilo ali da evo sada to govori i ona mi kaže da se to događa na filmu i ja joj kažem da ja vjerujem u ovo kao i u kišobrane šerbua i kako tamo deneuve plače ja u to sve vjerujem
da možemo imati još nekoliko šansi u životu kao i u svakom trenutku
da je svaki trenutak šansa
da se uvijek možemo preporoditi
i da u tom jednom"pre"samo umrem
moguće je znate vi znam ja

bez ičega;

nije fer
kada vidiš da se drugi raduju i da im je dobro i nije fer kada te vode misli u strah u smrt u izbjeglištvo
a moglo bi biti lijepo
mogli bi se veseliti krumpirićima i kečapu i mogli bi pričati o novim hlačama
o filmu
pjesmi
nečemu skinutome
mogli bi to baš htjeti
da mi pričaš o svom ajfonu
frizuri
o tome kako je ona tamo neka kupila nešto novo što je tebi baš super
i onda se počnemo ljubiti jer se nismo vidjeli devet sati i zaspemo dok gledamo prijatelje treću sezonu po tko zna koji put
i onda kada se ovakve misli više ne pojavljuju kada znaš da ću ja tebi ili ti meni umrijeti na rukama osim ako nas ne ubije auto ili struja u kupaoni
znaš ono kada znaš da će sve nekako biti dobro
a
znaš i ono kada baš nisi siguran pa te to sve vuče na misao
da ništa neće biti dobro
ali
možda je samo takav dan

ne.pojmljivost

besmisleno je
misliti te

dok upoznaješ nekog tamo popa
koji kaže da ne laže koji kaže da kuži simbole da razumije jezik
koji te želi i dira te po leđima
koji misli da je ok ako te gleda ravno u oči jebote glup je ko kurac
koji seronja papak šupak pa sada samo nastavi niz
a dok ti spavaš
a dok ti ne znam
sanjaš svoj usrani doktorski san npr umjesto mene da štitiš u toj ludosti pijanstva i nemogućnosti
ali ti to ne možeš i sigurno misliš ono što ti svi drugi kažu da se svatko treba brinuti za sebe jel da
a ja znam da nije tako da nema toga da se svatko treba brinuti za svakog i da je to jednako tako nepojmiljivo
tebi
baš si debil jebote

reminiscencija: da, kao vrlo slobodno i neodgovorno sjećanje

Potpuno mi ne pada na pamet da više čitam ta pisma
ali nekako kada ih pročitam shvatim da sam sretan
a to nije zanemarivo
(to nikako nije zanemarivo)

znaš kako si ga zvao
zvao si ga Njonjo
to je bilo preslatko od tebe
a onda tako prođe vrijeme
nema protivljenja tome
čar nadimka


sve je povezano a i nije
možeš vjerovati da se univerzum širi da ljudi hodaju po Marsu da reptili vladaju
da ovo ono
ali što s tim

što s tim kada čuješ Over the rainbow i pomisliš da svi znaju o čemu se radi u toj pjesmi
ili kada te zovem Piletino a ti mene svinjo
smiješno

misli o arhitekturi

gnjev sad ode u želudac

u

ruku

u

svrab

u trzaje kičme

još jedna misao o tome da spašavanja života nema kako god da okreneš da nema pronalska sreće u New Yorku da ima samo osuđenost onakva kakvu su mislili Ivo Andrić i Zola

samo determinizam

samo sudbina

samo mostovi koji su glavniji i važniji likovi od nekih ljudi samo usrana arhitektura koju problematiziramo kao da čovjeka spašavamo a nema ničeg većeg od ljudskog života vi glupi građevinaroši

a rad na sebi nije uzimati sranja u obzir i pristajati na bilo šta

(misli iz svakodnevice)

stoper

vojnik poneki se tako mogao osjećati da kada bi se vratio s ratišta shvati da su svi njegovi drugovi našli svoje drage a da je ona jedina koju je zvao da su nju isto odveli neki svatovi

                                                                                   na krevetu dva s dva se nema baš smisla presavijati

ipak ću oprati suđe i podove i otvoriti prozore i utišati paranoje

neću danas misliti na tebe

neću

majke mi

šutnja je varanje je

mislim da znam kako ti je bilo

onako

da prije nego što svršiš vrisneš i pomisliš

jebote kak mi ide

kak je ovo dobro

ovako treba

i onda svršiš i počne te boliti kurac

za ono što jebeš pored

ono što će uskoro biti bez imena

bez datuma

bez sutra

znam kako ti je

onako kao slušaš i znaš da ne čuješ

ali činjenicom 

da slušaš

misliš da si ljudina

a kurčina si

zapravo nikoga ne voliš

diraš krive točke na krive načine se spajaš

lažeš im u oči da ti se sviđa ono što rade i ono što govore a u stvari ti se ništa ne sviđa ne sviđa ti se godinama

zadnje tko ti se sviđao je bio neki imaginarni tip na kog si drkao

neki tamo susjed

samo bi htio da je vrijeme Titanica i da povjeruješ da netko bi te htio spasiti

ili da samo umre zbog tebe

ma dobro sereš

ok

nitko to tak i tak ne shvaća ozbiljno

htio bi da je drugačiji scenarij

da ti se netko svidi

onako znaš organski tako kažu da može

znaš

kao onaj tamo mali

onaj koji studira književnost i koji onako potpuno čisto nastupa kojeg zanima tamo još jebote Woolf

on ti je bio super

imao je divne oči divnu plavu kosu bucmasto srce i nekako onako pravo dječački zagrljaj

s njim si htio se ljubiti jebote

na kolodvoru

dobro je da nisi

ispao bi jadan

on je toliko mlađi

[ dok se nitko ne javlja ]

gotovo je nemoguće izaći iz kruga krivnje
jer kada si pijan sve zajebeš
počneš govoriti prosto
brisati brojeve
ljut si

mrziš svoje dosadne posesivne kolege

ne podnosiš pandane

gade ti se svi koji ti sliče

nazoveš ga i kažeš mu da je jadan

bijedan

da si to znao već odavno

i ne samo to

znao si od početka od usranog početka da jebiga

a znaš onda one dane

kada si pun kao neke ljubavi i kada to govoriš svima

da kao nećeš srati po nikome

da treba slati pozitivnu energiju

da ovo ono

sve živo počiva

 ponekad pomislim

kako je sve rješeno

otkupili smo vrijeme

i znamo da

će nekako sve biti ok

pogledaš pornić

pomisliš da je bezazleno

dehidriraš od pijanstva

imaš ispucane usne

daš pokoju kunu ratnom vojnom invalidu

super si čovjek

popišaš se prije toaleta

ispričaš vic konobaru kojeg bariš

svi su ti isti

sav si ti isti

dok hodaš pored reklame

pored prostakluka

neukusa koji se zove ukus u današnjem kurčevom vremenu

dok sjediš preko puta njega i zrcališ tu svoju usranu narcisoidnost koja ima jednu jedinu ulogu a to je da te

pojebe u šupak kako bi pomislio da si ok

a nisi

seljačina si

seljačino