05. 08. 2009.

otac i baba, majka, tata


sanjati. samo sanjati. otići, samo otići. u moskvu.


jesen, s primisli: ja sam ti budan sanjao; prisutan je razum dok vas gledam, koji kaže: znam da ne postojite više. pravimo više sjećanja koja ćemo sanjati, htjeti ih se sjećati.

srce je ludo. ti si to. srce


događa se susret, barthovskim diskursom, koji je zbog radosti nepodnošljiv, i ponekad čovjeka svede na ništa: to je ono što se naziva Zanos. Zanos je radost o kojoj se ne može govoriti.

Tužna buđenja, ganutljiva buđenja.

arhiva: http://srdjansandic.blog.com



preporuka: http://www.balkanwriters.com/broj20/srdjansandic20.htm

04. 08. 2009.

I will be your father figure ( ljubavne misli uvijek sliče jedna drugoj )


...svaki put kada sunce krvari na zapadu....

uvijek mi je taj stih nešto drugo i nešto važno značio.
čuo sam ga prije pola sata- danas stvarno ne znači ništa.

proveo sam podosta ugodan dan.
uveselilo me je par izdanja. koja sam ugledao. ljudskih i tiskanih.

slušam : http://www.youtube.com/watch?v=Wzpynvxr7tA

pjevam ipak nešto drugo. stalno razmišljanje o sebi se zove narcisoidni poremećaj ili tkanje života: Kako postati sretniji? Beautiful darling, don't think of me.

Razmišljam kako uopće možemo komunicirati, pa se onda vidim skroz zablokiranog ispred skroz jednakog stanja u kojemu sam ja bio. Ja dakle govorim ženi da znam i razumijem i da je uvijek tako. Povodom smrti i povodom prekida. Tvrdim da je nevjerojatna zakonitost: Kada jedna karta padne, ona poruši sve druge. Poanta: Opasno je igrati karte?


Ne, to nije poanta. Poanta je ipak nešto individualnija.
Poanta je : When a heart is broken there’s nothing to break.

Dragi/e moji,

Ne volim ovu kišu niti oblake, a čini mi se da bih radio sve drugo. Puno je mjesta koja čekaju. Sav je svijet tu gdje jesmo. (iz: židovskog misticizma, ili samo kako je počela propaganda).

Zar ja doista čekam samo - dobro - napisanu knjigu?

neobjašnjivo volim ovu sliku (stavljala je stvari u skroz druge perspektive )

Arhiva je: http://srdjansandic.blog.com
Priča je ista, ali priče i jesu uvijek slične. Računajte na to.

03. 08. 2009.

Novo ruho i Na rubu pameti

Prozračujem sobu.

Odlučio sam promijeniti svoju domenu. Ne sviđa mi se više blog. com. Svi tekstovi će naravno biti ovdje dostupni. Nisam već dugo pisao. Nisam dugo ni mislio i kad ono- 8.mjesec zakoračio.
Svašta se dogodilo. Upoznao M., vrlo sliči na neke moje fikcionalne karaktere.

Opisuje me na način na koji želim da me se opisuje, da me se vidi. Kažu: to je zbog godina, iskustva.
Svjedočim da ga nema. Ima nešto prisutnije i ljepše od toga. Ima prisutnost. Ima odluku.

Svo vrijeme, svo ono "aktivno-slobodno vrijeme" mislim na 1.11., na Q- naravno.
Pokušao sam stupiti u kontakt, ali je onda sve odstupilo i postalo dosadno. Igra se i ne zanima se, zapravo. Ima profil na kojemu se opisuje: funloving and easygoing. Come on!- it´s your 30s baby :)

Redovno se smijem. Čemu, doista nije bitno.

Dobio sam rubriku na b92. Zove se "Na rubu pameti" (jer baš i ja, kao i Krležin doktor u navedenom romanu, vodim bitku sa svijetom ili sobom i možda, jednako kao i on, uskoro odustanem). Često si govorim: Ne ostavljaj se danas.

Konstatacija o ljubavi je puno. Ja sam u tri priče ili čak više. Ja pričam uvijek isto.
Možda da otvorim poglavlje s imenima. Ipak ne. Poslovično poštovanje, može li biti išta gore od toga?