# # press ##

STRAH ME I POMISLITI KAMO SVE OVO VODI_interview:Slobodna Dalmacija

IMAM OGROMNO GAĐENJE PREMA COOL-U interview: queer.hr

JEDINO RIZIK DAJE MOGUĆNOST ZA LJUBAV_interview: Novi list

KNJIŽEVNOST JE INTIMNI PROSTOR SLOBODE_interview: Budi IN

O knjizi KNJIŽEVNE VEČERI SA SRĐANOM SANDIĆEM_ TV Student

O KRIZI I NEZAPOSLENIMA_interview: JASAM.HR

LITERATURA KAO ANTIBIOITK_interview: H-ALTER.ORG

NUKLEARNI RAT ZA LJUDSKA PRAVA_interview: bhdani.ba

AKTUAL_magazin 18.12.2013

SINU BEZ SNOVA @ Kazalište Mala Scena

30.11.2013.

2.12.2013.

9.12.2013.

O predstavi

izbor: VRATI SE I KAŽI ZBOGOM

srđan sandić je rođen 1985. godine. Završio je Fakultet političkih znanosti, studij novinarstva, Mirovne studije, UN-ovu akademiju u Zagrebu. Prozu, poeziju, kritiku i kulturne intervjue objavljuje u Zarezu, Književnom pregledu, na portalima B92, Kulturpunkt, Queer, e-muskarac, Hrvatskom Radiju Treći program i časopisu Tema. Već dugo se bavi svojim književnim konceptom PRODAJA EGA: HIPERINFLACIJA EMOCIJA koji je metastazirao od bloga (srdjansandic.blogspot.com) do kolumne (queer.hr, e-muskarac.com). Radi kao dramaturg i dramatičar. U jesen 2012. je objavio knjigu drama S(i)nu bez s(i)nova za izdavačku kuću Sandorf. Trenutno živi u Zagrebu. 

raphaëlle oskar je rođena, te živi još i danas. Od vlastitog rada i prijateljske ljubavi. U Berlinu, ali pitanje je. Izgledno je da će zauvijek nešto studirati i kreativno se izražavati. 


+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
CLICK BELOW



VRATI SE I KAŽI ZBOGOM - izbor

VRATI SE I KAŽI ZBOGOM // Raphaëlle Oskar ++ Srđan Sandić

VRATI SE I KAZI ZBOGOM 4.

VRATI SE I KAZI ZBOGOM 3.

VRATI SE I KAŽI ZBOGOM 2.

VRATI SE I KAŽI ZBOGOM 1.

by Andreja Pinter

// 0 - 2 // _ciklus: ONA JE TEŠKA KAO BOLEST

**
Čak i ako ne postoji nesvjesno koje će moći amnestirati ove simptome. I čak ako ne postojiš Ti. I dalje ćeš biti moja razbibriga i moja subverzija. Je li me razumiješ? Kako se ovo uopće izgovara? Ta, pa, ljubav, takva.


**


U prolazu ne izgovaramo jedno drugome ništa. Ne možemo se ni pogledati. Ne ide. Stid je preuzeo sve ono što smo mislili da Smo. Jedino relevantno pitanje koje visi je: "ŠTO NAM SE TO DOGODILO?". Ali, stvarno? Što?


**


Voljela sam se s tobom igrati partnerstva iako se toga baš i nije pametno prečesto sjećati. Pogotovo što sada to zovem "igrom" iako znam da to nije bila igra. Ma koliko god me uvjeravao. Biti na vrijeme ispred vrata (s vrećom punom mrkve i poriluka i luka i krumpira)nema baš prevelike veze s igrom, dok ti trčiš i govoriš "oprosti, oprosti, zadržao me onaj idiot" Je li se varam?.Ja znam da te još nešto čini izuzetnim iako sam se upravo ja iz tog morala izuzeti. Ja naprosto nisam bila Ta, i nemam to nikome reći. Nikog ne zanima a možda ni mene. Baš bezveze. Bla. Tvoja L.


**

ciklus_ONA JE TEŠKA KAO BOLEST [ O.-1.5 ]

ONA: Zašto dominiraš?
ON: Jer mi vjeruješ.
ONA: Ali, ne vjerujem ti.
ON: Pa i to je vjerovanje.
ONA:Ma, ne seri.

**

 
Sramim se sebe u tebi. A njoj pričam priču koju pričam samoj sebi. Njoj sam ova ja koju tek prihvaćam. Koju tek učim u sebi.Kažem da osjećam, zamisli: SNAGU LJUBAVI. Kakva laž. Jedino titram na žudnju iako još ne znam razliku između nje i želje. Nema veze.

**

 
Kao kada Marina sreće Ulaya, to ti tek moram objasniti, da je to taj susret, izvedbeni, stvarni, stvarni, izvedbeni, duboko emotivni, duboko lažni, kako hoćeš. To s rukama što oni rade je TO. TO! Brate moje. Nema nama do nas. Ako me razumiješ. Tvoj/a Z.


**


 
Jedem Nutellu za doručak i za večeru, da počnem slatko pa i sretno dan, a tako da ga i završim i da preživim što me ne pozdravljaš na ulici, đubre jedno.Tvoja K.


**

 
Opet smo si blizu. Osjećam ti dah. Ona kaže da se to jako pamti. To i miris. Glas izgubimo. Kupit ću ti kinder jaje prije našeg sljedećeg susreta. O ne-emocionalnim transakcijama pričaj sa popom ili psihijatrom ili Bogom. O.k.?


**


 On joj prepričava jednu narodnu pjesmu iz koje je puno naučio. Kaže da je poanta pjesme da ona, upravo ona, upravo sada, učini taj pogrešan korak kako bi on lakše otišao od nje. I kaže joj da to nema nikakve veze s ljubavi. (Niti s njom te da ne strahuje). To je podtekst. Ona ne može vjerovati što joj on govori.


**


 
Onda ( ma gdje si) pa da se oslonimo. Sve će se to kasnije riješiti. I ono što ne smijemo sada nikome reći (mhm). Ti budi sa svojim idolima. Ja idem.


**


 
 

ciklus_ONA JE TEŠKA KAO BOLEST / 0.-1. dio/

*[ psihološke igre ]: ako ne odgovori do 08 onda ništa, onda ga nema, onda nikada, a onda odgovori u 08:01 pa onda opet sve i cvijeće i kolači i smijeh i ukradena kapa i još ponešta. Je li ovo sve ima smisla "moći"?

*Danas je prošao deadline. Od danas ne moraš pokazivati više nikakvu inicijativu. Stvarno me zabole. I onako na ružan način, i onako na lijep, patetičan, melankoličan. Ma, dobro, eto, tako. Ajde zdravo.

*Koža na dlanovima nije ispucala, ako mene pitaš. Sve je podmazano i rehabilitirano i spremna sam. Jesam. Spremna sam na čekanje.

*U plavom puloveru i sivim čarapama pije čaj pored mene i pita me ima li još tople vode, oči su mu umorne od buljenja u tu dosadnu literaturu, nokti su uredno podrezani i ima novi madež na desnom obrazu. Bože, ovo je kraj svijeta. Mi prekidamo. Fuck off.

*Nisam se mogla maknuti iz tog grada, sada ne znam ni zašto. Nije ni bitno i da, jako volim piti bijelo vino i gledati intervjue s poznatima jer su oni nekako sretniji. Bar tako izgledaju, a to je već puno. Prestala sam pušiti, gotovo sve, osim priča.

***da, tri zvjezdice, troje nas, možda i više, odgovorit ću ti i tebi i da, opet tebi, mhm. Bez brige. Napumpala sam sada krevet, još jednom, za centimentar više i vino je veće za čašu i mrzim /o biti sami. Ali jesmo. Sutra će doći Sunce kao jeftina metafora. Laku noć, mjeseče (prevodim).

*Htjela sam se rasplakati- piše mu. I piše mu da joj je žao što nije i da ne zna gdje su joj zastale, kud su otišle, kad prije, kome, s kime. Te suze,tesuze,suzete. Piše mu da joj se nešto primilo za dušu i onda to briše. Kog briga. Sve su već rekli, svi drugi. Bla.Bla.

*Iako znamo da je otišao (autobus), mi ostajemo i čekamo ga (tramvaj), a tramvaj je zamijenjen autobusom. To smo izignorirali. Četiri je ujutro, hladno je za poluditi. Trebaš samo reći (nešto, bilošta,bilokako). Kažeš: Imaš upaljač? (Ma daj ne seri).

*Super mi je kada je mobitel utišan i leži pored mene a između kreveta i zida nema mjesta pa ne može pasti na pod. To mi je tek tak super, glupo je ali eto. I ti, da...to ću ti već reći, na tom aerodrumu, tom simbolu našeg susreta, ali sutra. Sada samo lijepo spavaj. Tvoja L.

*Da li spavaš? Sve ovo poslije tebe je preobično. Neću tako. Tvoj/a N. (nemoj se izrigat od patetike).

*Namignula mi je, dok sjedimo na ručku s njezinom sestrom. Pitala naglas da kako sam pa onda me pozvala prezimenom. Ti si poslao poruku i rekao da ne stigneš, da se čujemo sutra i da oprostim. Odgovor njoj je da sam loše ali joj neću reći. Koga briga?!

*Dva. Dvojica. Isto vrijeme. Prosljeđeni odgovor. Isti, naravno, odgovori. Jutro je slobodno, je li me čuješ? -Mhm- Hajde, pojačaj radio i zaboravi što sam ti rekla. Rano je, pričam gluposti. Imam te potrebu povrijediti.

*Danas je naš dan. Čekam te u osam na Trgu. Pojavi se. Trebam li se posebno obući? Kako da se otkupim, kako da se predložim tebi? Zaboravi da sam te ovo pitao. Idemo u provod, gledat žene? Idemo biti stari, pa ponovo. Ujutro ćemo biti mrtvi, ono kao -metaforički. Ne budi naivan. Ma...

*Govoriš kako te ni mama ni tata ne vole i kako je 2009. bilo bolje, dok nisu znali ono što su saznali, da se jebeš s nekim koga oni ne odobravaju. Ah, jadan ti. Hoćeš da te voli, ona ? ! ? !

*A kako znaš da će ispasti neadekvatan za tebe? Zašto si ga već osudila? Ne uklapa ti se u projekcije tebe, male princeze, malo uspavane pa još na zrnu graška? Ne želi ti biti tata? !? Stvarno je jadan. Odjebi ga. Seljačina!

*On je personal trainer. Malo je priglup. Ali beskrajno zgodan. Samo jede meso i voće i trči ko bijesan pas od ranog jutra. Taman za pokazivanje i voljet će tebe više od ijednog intelektualca kojeg si jebala. Neće znati baš od prve izgovoriti postdramsko, al kog boli kurac za taj termin- tak i tak. Uživaj. Nek ti on bude MEDITACIJA.

*Uzmi ga. Neće ti biti žao. Je, je-on je doista sjajan. Da, predan je. I jako je drag. Baš jako. Jednom ću mu ja reći da sam ga upravo ja preporučila. Čisto da vidi kontinuitet mog obožavanja (koje je tek tako, bez veze- bilo prekinuto), ali o tome ne moramo razgovarati. Pusti !

*Stvarnosno je moralo biti nešto vezano za "sada". Pojeli smo ubijenu svinju, popili smo pivo, imamo teorijske knjige na stolu, kremu za blistav ten. Imamo pet prijatelja s kojima mutimo i imamo uvijek tog jednog koji nam govori sve ono što ne želimo znati. Njega ne volimo zvati prijateljem, ali ga se bojimo pustiti. Još nešto treba reći o namjeri ovog govorenja: i dalje te želim spasiti, tebe u sebi, sebe u tebi. I ništa ne radim po pitanju toga. (š š š š)

*Čini mi se da si jučer bio uz mene, odano. Nisam te spominjala iako sam zbrajala suglasnike i samoglasnike u svakoj riječi, sklapala sam tvoje ime pa što se tvoje ime brže složilo sam bila sretnija i pijanija. Bila sam pijana kao majka. Hvala Bogu da sam te blokirala na svim socijalnim mrežama jer su mi one bile emocionalne mreže. Malo sam glupa. Sorry.

*jučer: tvoj slonić u torbi, ti u meni i ja kao oklop šetamo gradom i molimo boga da te ne vidimo jer ako te vidimo, onda će to zapravo značiti da nisi u meni nego negdje tamo u svijetu a to mi ne bi bilo baš super tako da te nismo vidjeli i sada smo jako sretni, tvoj slonić, ti u meni i ja, kao oklop

*Likujemo. Nemamo se (najbolje znamo kako se dobro nemamo, kako je dobro -nemati se). Kucamo čašama, imamo kod sudbine. Imamo brojeve za koje znamo što znače. Ne rukujemo se. Danas to više nije IN. Kome ide sve ovo? (š š š)

*Buše nešto gore. I kucaju. Učvršćuju. Betoniraju. Na metar i pol iznad naših glava. Kažeš joj: da smo mi barem imali takve namjere.Razumiješ? Kaže ti: prestani srat.

*Tebi se odnosim iz navike. Iz navike da se ima, pa bilo koga, pa bilo gdje, pa tako dalje. Ti zapravo nemaš pojma što se događa. Prošlošću te častim, ali ovo SADA i ovo SUTRA. Stvarno?!?

*Pusti što je bilo. Tvoj svijet je počeo sa svješću postojanja jaffa keksa i radosti zbog istog. Vodi ga sutra na kavu, poslije ga odvedi u stan. Boli te kurac.

*Uvijek taj sat kuca, ta voda ima kamenac, ta zima, ta pekara pa veselje zbog proljeća koje dolazi za mjesec i pol dana. Dok je toplo je dobro, to svi znaju osim tebe, majmune.

*Pričekaj me. Na stolu sam ti sve napisala, sigurna sam da će te nasmijati. Brzo ću nazad. bez brige. Javi se na telefon kada te zovem. Kada se probudiš, sve će biti puno bolje. Volim te. Tvoja F.

*Tebi ostavljam tebe. Tek prijedlog NAŠEG ostavljam jednoj toploj jeseni, očajno ružnom evropskom trgu, punoj vreći grožđa. Ostavljam NAS u vrećici koju sada ona stavlja u kontejner. Danas je ta jesen, danas je taj evropski trg, danas je to grožđe. Sad stani.

*Ti si mi super. Volim biti s tobom. Tebi govorim sve ono što ne govorim drugima. Nemoj se sada ići mazati kamilicom ili melemom. Moje NE će te zaustaviti. Ja tebi upravo govorim NE. Ja znam što mi treba. Samo se ti smješkaj. To nije koketiranje, btw.

*Koža na stopalu je suha, samo jedan mali dio. Saznajem da imaš sve. Ne potpisujem to što čujem. Neću nikada. Imam rozi flomaster pored.  Javljam se na telefon. Opet zvoni kućni telefon, prijete isključenjem. Kažem da to i nije neka prijetnja. Odavno smo davni. Neću ti objasniti što to znači. Zaboravi.

*Arhitektura tijela, scenografija susreta, skuhan karfiol i bijela kuhinja.Tako je. I ne mislim na tebe. Idem oprati suđe pa ću lavabo pa sebe. Ne mislim na tebe. Tako je. No doubt.

*Možda si nećemo pasati. Pasati kao prolaziti. Pasati kao odgovarati. Reći ćeš da je ovaj put naš. Da je ovaj put do nas. Put. Do nas. Naš. [KURZIV.PODEBLJANO.ZAREZ.UPITNIK.NE PAŠE.]

*___Samo govori, nemoj više ništa gutati. To stvara rak, to je to što stvara rak: lažna skromnost, lažno pokorenje, lažno poštenje, sve te majmunarije. STAVLJANJE U ZAGRADU. Lažne hrabrosti. LAŽNE LEGITIMACIJE. Ja znam da je tako bilo, ali da ja nisam. Znaš, ja stvarno nisam. Ja nemam snage. Vi mene ne razumijete, djeco. Vi ni ne znate kako je meni bilo. Vi..ste uvijek...

ciklus_(o.dio) ONA JE TEŠKA KAO BOLEST

**

Ti si mi super. Volim biti s tobom. Tebi govorim sve ono što ne govorim drugima. Nemoj se sada ići mazati kamilicom ili melemom. Moje NE će te zaustaviti. Ja tebi upravo govorim NE. Ja znam što mi treba. Samo se ti smješkaj. To nije koketiranje, btw.

**

Koža na stopalu je suha, samo jedan mali dio. Saznajem da imaš sve. Ne potpisujem to što čujem. Neću nikada. Imam rozi flomaster pored Javljam se na telefon. Opet zvoni kućni telefon, prijete isključenjem. Kažem da to i nije neka prijetnja. Odavno smo davni. Neću ti objasniti što to znači. Zaboravi.

**

Arhitektura tijela, scenografija susreta, skuhan karfiol i bijela kuhinja.Tako je. I ne mislim na tebe. Idem oprati suđe pa ću lavabo pa sebe. Ne mislim na tebe. Tako je.No doubt.

**

Možda si nećemo pasati. Pasati kao prolaziti. Pasati kao odgovarati. Reći ćeš da je ovaj put naš. Da je ovaj put do nas. Put. Do nas. Naš. [KURZIV.PODEBLJANO.ZAREZ.UPITNIK.NE PAŠE.]

**

___Samo govori, nemoj više ništa gutati. To stvara rak, to je to što stvara rak: lažna skromnost, lažno pokorenje, lažno poštenje, sve te majmunarije. STAVLJANJE U ZAGRADU. Lažne hrabrosti. LAŽNE LEGITIMACIJE. Ja znam da je tako bilo, ali da ja nisam. Znaš, ja stvarno nisam. Ja nemam snage. Vi mene ne razumijete, djeco. Vi ni ne znate kako je meni bilo. Vi..ste uvijek...

**

Tebi ostavljam tebe. Tek prijedlog NAŠEG ostavljam jednoj toploj jeseni, očajno ružnom evropskom trgu, punoj vreći grožđa. Ostavljam NAS u vrećici koju sada ona stavlja u kontejner. Danas je ta jesen, danas je taj evropski trg, danas je to grožđe. Sad stani.

A sad je

Ona je njemu rekla da joj pokloni najbitnije.
U toploj novembarskoj sobi s osušenim vešom i s nacionalnim programom.
Ona mu je htjela reći sve ono što njoj nisu rekli. Dat mu sav onaj manjak.
Htjela je da ne ode. Da ga nema za nikoga.

Reci mu da ga voliš kao što se i kaže "otkad si ga vidio".
I da tamo neke pjesme nisu tvoje pjesme i da ti je to smješno ako mislil
I onda kada kažeš da ti nije dobro da to ne znači nužno- da ti nije dobro nego da ti je nešto drugo.
Dušo moja kaži mu
kaži mu da bi volio da ti spava na trbuhu kada bude zima hajde reci mu to
usudi se
hajde

Nemoj u sebi pjevati pjesmu Kad umre ljubav
Samo to ne
To su ti i rekli
rekli su ti da ćeš navući to
da ćeš se zbuniti
da ćeš ju zbuniti
da ćeš ga zbuniti
budi iskren
hajde reci reci tu istinu
ne boj se da ćeš biti odbačen
ne boj se straha

a onda poslije uzmi neki drugi refren
ne znam
 

a onda Kasnije dok te budem čekao kod Prije

/ a mi ćemo te dodire razbijati po moru
ne, to ću ja raditi
to ću ja raditi
kada me ti opet ostaviš /

/ gledam u tvoje oči
sada
sada sam na usnama
i na zulufu
malo se uvinuo pulover ti je neodređene boje
dotakni me još jednom ramenom
još /

                                                             ššš ššš ššš ššš ššššš šššššššššš

još
ja mogu zamisliti da se sve u tome dogodilo

pitaj me što god želiš

imam ti sve za reći

sve znam

znam povijest i matematiku sve ću ti dati

 / a onda ću kasnije razbiti ova sjećanja a onda ću kasnije možda napraviti ručak i možda još malo misliti na tebe možda ću i leći možda ću zaspati jer će zaboljeti znaš /

/ ako; a nismo; ne;još /

ali sam ti vješto to rekao da ja stvarno ni ne mogu drugim jezikom govoriti nego ovim -posuđenim

ti vrlo dobro znaš da bih sada pobjegao na kraj svijeta

i znaš da moraš sve ti

ja se bojim

taj kraj svijeta si ti

i

ti

pa

još

tebe

 

a ispred je žuto lišće i plava zgrada i čaša vode i leptirići

bolje leptirići

nego

gusjenice

dobro

da

S(i)nu bez s(i)nova / POZIV

POZIV NA PROMOCIJU KNJIGE

Nakladnička kuća Sandorf poziva Vas na predstavljanje knjige S(i)nu bez s(i)nova Srđana Sandića, koja će se održati u subotu 6.10., u 12 sati u ZeKaeM-u, Teslina 7.

Knjiga drama i (dramskih) fragmenata sukus je višegodišnjeg spisateljskog i dramatičarskog rada u brojnim formama i medijima jednog od eminentnijih autora mlađe generacije.

Knjigu će uz autora predstaviti nakladnik Ivan Sršen, urednik Igor Marković, te Irena Matijašević, urednica na Trećem programu Hrvatskog radija, na kojemu je emitirano više autorovih tekstova.

Režirano čitanje drama “(t)Umor” i “Zagreb, mon amour” izvest će Leona Paraminski, Urša Raukar, Marko Cindrić, Anja Matković, Adrian Pezdirc i Mateo Videk.



Iz recenzija:

“U ovim dramskim fragmentima, obuhvaćajući vješto niz neimenovanih formi i diskursa, Srđan Sandić govori o samoći, ljubavi i vječitom preispitivanju svijesti i savjesti – hoćemo li biti voljeni, hoćemo li biti sami, zaslužujemo li one koje želimo, zaslužuju li oni nas i što je, u stvari, to što želimo, što stalno mijenja oblik, što se pred očima i pod dodirom raspršuje, a želja ipak nikad ne slabi... Pa i o djetinjstvu i iz djetinjstva, o onome što vučemo sa sobom, o onima koji se nađu na putu i zauvijek ostaje tajna je li to bio slučaj ili izbor. Pitanja su teška, a odgovori iskreni.”
Tena Štivičić

“Vrlo oštećen subjekt pisma, ali žrtve koja je osvijestila svoj status i sad se, pred nama, bori s njim. Cijela knjiga borbe protiv žrtvovanja samog sebe. U ime. Dozivanje sebe, prolaženje kroz diskurse drugih, diskurse psihoanalize, politike, prava. koji kao nemani stalno stoje na pozornici. Riječi koje ne upućujemo ljudima, bićima, nego idejama o ljudima, o bićima, receptima i formulama. Sandić se bori protiv svega, jer je zapravo na strani svih. Biofilan i moćan.”
Irena Matijašević

“Sandićevi dramski polilozi uvijek postavljaju isto pitanje: kako diskurzivno polje ograničava i proizvodi identitet? Njegovo dramsko pismo poznaje samo fragmente: krhotine zbilje nastale na prostorima trenja; na mjestima interakcije identiteta i fizičkog svijeta, tijela i prostora, na čvorištima nasljeđene, ali i društvenim pamćenjem u tijelo ugrađene unutartjelesne, (t)umorne prostornosti koja postaje ishodištem za izvedbeno istraživanje roda i spola.”
Sibila Petlevski (iz pogovora)

 

 FB EVENT

kapnuti na dlan i na na na na (srce)

namjerno te ne gledam dok mi tu tako sada stojiš
(hoću ti reći da ja zapravo ne mislim na tebe i da to već dugo nisam ali ću umjesto toga okrenuti leđa i rađe gledati u zid)
kada pišam u tom jednom kafiću onda uvijek kao da je na repeatu krene ta jedna jedina pjesma u glavi svirati i baš mislim kako to nije slučajno
ni ta pjesma
ni taj birc mislim svira mi u glavi i to tek nije slučajno
to se sve dooooooogodilo s razlogom ja sada ne znam kojim ali ne moram ni znati što uopće znači da znamo razloge što s tim daj mi reci ti mi to reci molim te
volim neradne dane zapravo jer ti onda ne mogu ni telefon isključiti niti je velika buka u gradu onda je sve nekako u redu i ako imaš što jesti onda to jedeš i ako imaš koga ljubiti onda tog ljubiš
ostalo je sve čekanje na to
na jedenje
i na ljubljenje
oprosti što ponavljam
a i bit će to sve kao romantična komedija morat će majku mu jebem

sentir / glisser

noćna hrana kao da je rat ona je onako neslana ispred je našaran papir koji nešto želi

 želi me podsjetiti na ono što sam volio

ta sjećanja čine higijenu naše duše

oni je definiraju

želim da se javiš

ja čekam samo čekam

moje si lice

koje (volim) vidjeti nekada dok nemirno dišem

volim te imati uz sebe dok nosim koplje dok imam zaleđeno srce

na njega nabijeno ono nije onda ukusno kao ona zaleđena Dorina

nije stvarno

nemoj ga još jesti

Probuđeni, moj probuđeni

činilo se odmah da ti onako baš možeš
podesiti ovo srce
ovaj logor u glavi
ono što se nije uspjelo utišati ti s nekoliko imena i više različitih zrnaca krvi koja nas opako može razdvojiti ali eto ipak smo se kasnije rodili znamo to
podesiti dakle srce srce srce (i sad to ponoviš)
u meni
ono gdje ja jesam još nov

ono gdje ne ležim u krevetu i brojim sate od tebe do tebe do tebe do tebe
ono gdje sam ipak izbavljeniji
gdje čitam ekonomije i ekonomiziram i gdje ne mislim na to da baš znaš i s očima i sa slučajnim dodirima dok hodamo u kasni sitni sat najprometnijom ulicom i ti me vodiš na benzinsku a ne u restoran i puštaš mi opere umjesto jazza

Vrijeme: "stvari živaca"

nisam ti znao ni mogao i tvoji susreti oni prvi susreti ni ne znamo da smo se već onda falili a mrak kao i tišina kao da nisu postojali
do Vas se uvijek dolazilo zaokrenutim zakrenutim užim putevima
mi nemamo imperativ postojanja
mogu ti samo
reći da nemam
što
kad
gdje
nemam jer takvo je sjećanje osjetila
takvo je moje estetiziranje života

da sam ja došla prije a nisam jer nisam mogla

kao prah se stvori

 

ti mene ni ne slušaš i ti se stidiš i gadiš i ti si se zatvorio u ljušturu ti nemaš ni sestru ni majku ni oca ti kao da

 

 nikoga nikada nisi imao i ti kao da ne želiš nikoga i ti znaš nisi dobro vidim ja ti kao da te nitko nikada nije 

 

volio i kao da ti nitko nikada ništa nije dao kao nekakav si vuk i pogledaj si kosu i da reći ću i njemu da si 

 

jako nagao i da me podsjećaš na njega na njega reći ću da si isti i reći ću mu kako da s tobom znaš se 

 

ponaša on to mora znati oni svi moraju znati da si ti isti kao on

a on nije moj

odavno

i gledamo

se

gledamo se

kako klizimo

pored

jedan

pored 

drugog

ne jedno

u drugo

to ipak

ne

 

a u trbuhu je samo nemir i žeđ i onaj božesačuvaj osjećaj i nevjerojatna nelagoda u jebenom trbuhu i nije ni čudo da ne jedeš

baš nije

ni kefir
ni sol
ni
kruh

jer ljubav se neće tek tako doživjeti

tko to može vjerovati ali eto možeš vjerovati jer je ona u stanju ne doći sama od sebe

kao i sreća
kao i ona

Imamo i razloge

ma pusti

ostajemo na pravde i za pravde Boga ispred hotela ispred restorana ispred meda ispred mlijeka

takve su nam mape sudbine koja je karakter koja je odluka koja je obrazovanje

nemoj samo po ljubavi gaziti

ipak postoji nekakava pravda

negdje

i

nekada

ali dobro

ona danas stiže nakon devet punih godina nemoći

dolazi

ostat će malo

za tren sjećanja u kojem ćemo oboje znati da smo se voljeli ako se ikada vidimo nakon što umremo a umrijet ćemo to kao znamo

onda krenuli smo dalje da se ne vratimo nikad

te staze jesu
uže

onda kada jesu
kada jesu staze
kada mogu biti
ovakve onakve
ali prvo su staze
shvaćaš
da
shvaćaš

kako nas zovu
van ovog kako ja tebe a ti mene
ispred ventilatora

dok misliš sjedeći da stojiš
stojeći da hodaš

onda kada tridesetsedam izgleda kao tridesetosam
a sedamdeset kao pedeset
kada se ne možeš
baš
nikako
samog sebe
sa sobom

uvijek nešto.

i biti dio tog s tobom i s njim je lijepo
poželimo se skinuti sigurno u tom nekom trenutku ja znam da se on dogodio taj taj tren
netko mi je rekao da te ja i dalje volim i da je to tak jasno kao da znaš kao što ja to ne priznajem
što što što
to su ljudi
njih treba voljeti
samo to mogu reći
i ono o tvom odgoju i meni kako sam toliko uspio ja to još nekako ne razumijem
ni nekako
ni nikako
ali u redu
prošla je godina dana dragi moj
mi više nismo isti
je li tako
i znaš
nije mi to baš super

mi, od zemlje

slutimo i opet zaboravljamo i opet slutimo
čekamo razboljene duše čekamo gladne duše da zazvone da alarmiraju mišiće da pljunu znoj pokoju kapljicu njih čekamo
otvorenih srca
dignutih noseva
njih koji sto puta ne ostavljaju
(tko to sebe shvaća molim vas molim vas)
golubove
s
pismima
budalo
koja
zauvijek ostavlja
čuješ me
ha

pogled koji

bole me leđa bole me ruke prsti oči sve je vrelo spavam cijeli dan čekam da te pošalju u san ali te ne šalju u zatvoru si a taj zatvor je nadrealan onako baš je ti si tamo ti to zoveš baršunasti kavez ali nije moram ti reći da nije

on je htio biti Diogen a ja sam htio biti ti
stavio bih te na prvo mjesto kada bi me pitali u nagradnoj igri
pristao bih
kako da ti se maknem sa Sunca
a maknuo bih se
pobjegao bih
i na mars i u svemir bih
hodao po pruzi
jeo pored pruge
to sve je tako
znaš
moguće
ovaj kaže da je božja kušnja
ovaj kaže
da mu se ništa ne može dogoditi
htio bih ti svašta reći što bih htio
a glavno je da je svima sve dobro da su zdravi i živi i da lijepo jedu i piju i da su s onima koje vole razumiješ


kako
da ti
kažem
da

išta
išta

ono znaš

gdje god se okrenem buka buka a to odradim pa zaspem
opet me sve boli

da je njima da te vide

nekada ne možeš reći dobru niti normalnu rečenicu
iako ne postoji ni dobra
ni normalna ali eto za to znaš za to si čuo to uzimaš samo uzimaš preuzimaš otimaš prenosiš
ja sam ti kao oni likovi iz sevdaha dolazio pod prozore bacao kamenčiće i svirale su mi trube u glavi i sve je bilo zapaljeno oko mene požari stari moji da ja ti to tako mogu vidjeti ja ti to jedino znam
to su tako bezveze kategorije jer nekada tražeći smisao koji ne znaš šta je se osjećaš kao taj godot za kog si čuo da je tražio nešto ili da su njega tražili a možda i ne znaš da li je on on a ne znaš ni njega ni smisao ni i onda kao sve što ne nađeš proglašavaš besmislenim a ne znaš ni kakvo je to ono ti nije ugodno ono ti nije sretno a kada te pitaju što je sreća onda počneš srat da je to mir a nikada nisi bio u miru i tako
i onda otkriješ tamo neku pjesmuljčicu
i zaigra ti oko srca
sjetiš se samo se sjećaš ne možeš ništa drugo ti si čovjek prošlosti a ne budućnosti niti ikakve sadašnjosti tebe pjesme ubijaju i ti kao misliš da tvoje srce ne može ništa podnjeti ti si taj da da

liz and rich

govorit ću ti dobro i o.k.
sa onim licem tebe tj za tebe znaš da uvijek imamo najljepše lice za onog nekog tamo svo
imat ću samo broj za tebe
s tvojom slikom
kao
u pozadini
pozadina je kao moja glava
shvati me kužiš
predugo je uvijek lažna riječ ali jedino ti mogu reći da predugo si ti ta pozadina
proljepšaš se znaš kada si dobro kada radiš ono što voliš i kada imaš one koje voliš oko sebe
to je
prejedeš se samo da ne budeš gladan jer kada si gladan izađe sav očaj tvoje rupe na vidjelo to je presvjetlo previše je znaš

a onda ću ja ti otpjevati pjesmu
pjesmu pjesmu pjesmu
prije spavanja
ti ćeš mi pročitati priču
a drugi put kad me sretneš nećeš više reći onu riječ onu gadnu riječ nego nešto bolje siguran sam da će biti bolje
a biti kao elizabeth i richard
možemo i o tome
broj je isti
pozadina ne
ovo je za nekog drugog
ipak
 

[ dodir za Pronalazak ]

sanjamo zimske jakne koje gubimo i koje krademo i pušimo neka smeća

sve od

jučer

i sve od danas

sumiramo samo sumiramo samo seremo samo probavamo

pisati o dvoje ljudi koji se vole

pisati o njima kao da su sretni

a to ne mora značiti

lice ti se vješa

obrazi su upijeniji i nekako znaš postaje ti jasno da ćeš možda skoro skoro i znaš ma znaš znam da znaš

dodirom kojim se nalazimo se nekada sretnemo

u mraku

ti kao s njim kojeg sad kao znaš a znaš da ne znaš ali ok ok znaš sve ok i ja kao s njima koje ne znam znaš i znam da ih ne znam iako nekada pomislim da znam sve ljude i da ih sve opravdavam i znam da znaš i znam da bi volio da sjednemo znaš i da popijemo kavu je li tako bi da i to će se desiti kada onako smješno ostarimo i budemo imali neke repove i neke još veće težine kada opet povjerujemo da je moguće jebote i da je tada već izvjesno da znaš ono znaš

pa ono da se dvoje ljudi možda mogu sresti samo jednom u životu i da se neki ne moraju nikada možda će nam se taj alarm upaliti a možda ćemo biti sebični kako mi ljudska govna samo to znamo biti i to nećemo htjeti priznati

ne dajmo se ne dajmo

nikada mi koji smo mislili da smo ljubavnici nismo mislili da će nam se to dogoditi
baš to upravo da na to mislim to da netko zvoni u dva ujutro i da ti otvaraš vrata tom nekome kome ni pjesmu ne smiješ spominjati netko čije pokrete imaš zaboraviti i nekoga kome te ne smijem ni spomenuti onda kada pita imaš li koga a ja to onako odšutim i moli da ne završim samo da ne završim a ja ti u glavi čujem neku tamo pedeset petu pjesmu ja mu želim kao i svima njima reći da sam ok da nisam više kao nekada da je bilo bolje s tobom je to i ona zna ona se sjeća da sam bio sretan i sjećamo se tog prekrasnog toplog beograda i ljubljane želim ti reći a znam da neću želim ti reći da ljudi mogu biti sretni da stvarno mogu želim i htio bih ja bih htio da si ti netko drugi  i da mi kažeš onu pjesmu od olova i mora i neba onu o onoj ženi s najljepšim imenom onu gdje se ljudi zahvaljuju drugim ljudima kada ih ovi ne žele mislim da se zove ima nešto u tom što me nećeš i ono u onoj prvoj kada kaže da si imala više ukusa od njega i kada primjeti pisma boju pisama znaš

tišina koja sve govori kao i naravno

tjeskoba glede izbora
dok samo sjedimo u tom upaljenom mraku u kojem jednako tako možemo nestati i opet sve početi
kao da će otkazati ta kazaljka koja me drži
znam da umire zadnje sjećanje na tebe znam da je to laž da je bolje da to ne mislim i da to ne govorim i smrt tako i tako dođe
mrzim riječ zadnje
mrzim riječ sjećanje
ali šta da radim
kako da ih zamjenim
što je bolje
ne volim ni riječ brišem
i ne volim riječ mrzim
a ne volim ni da kažem da ne volim

brišem
brišem tvoje obrise
i zovem te
ne javljaš se
dolazim ti s leđa
zagrlim te
dam i njemu ruku
i njoj
nasmijemo se i to sve prođe
možemo reći svemu da je kraj
možemo znati da to ništa ne znači i konačno priznati da kraj ne postoji na primjer
i možemo u to povjerovati
i ne moramo

sam (o)

sa zakašnjenjem
sa
i
bez

...tebe

onda opet
sa
i
bez
....tebe

bez kašnjenja
bez misli bez riječi koje ostaju u tišini u rupi još nekoj naših glava naših svemira našeg našeg našeg svega
i onda ti padne judy garland i pjesma i ugasi se svjetlo a bilo ih je puno upaljenih i pomisliš isto ono što si čuo da je ona pomislila
da nema ničega do tog zagrljaja jedne jedine osobe u prostoriji
u toj jednoj jedinoj
da tih hiljadu ljudi tamo sa strane zapravo nije briga

na vrelu nekog čekanja

to je ono nešto protiv bolova

i na podu

i na

jastuku

i pored šalice

je suza

ostavljena

da prevari

nekoga

Za je pred jutro

hladna ljetna soba je namjest atmosfere je namjest osjećaja onog nekog tamo dobrog osjećaja onog kada jedeš nutelu žlicom ili cijelu kutiju sladoleda samo za sebe i neke odvratno slatke ukompoćene kruške
u kojoj se osjeća sreća pardon pardon ono što si uspio uzeti pod nju ono ono što misliš da je ne znam kako da ti opišem mišljenje
malo kao kihneš
ti kao kažeš nazdravlje
kao

jer suhi ružmarin se odavno protegnuo
od
zida 1
do
zida 2

razumiješ

dobro jutro volim te tako je
danas popodne da
danas popodne

nema zida 3
nema zida 4