Prodaja ega : Hiperinflacija emocija

Nešto dok sam ti govorio

2012-02-12T00:32:00.000+01:00

izdavanje naloga
za hapšenje
nekoga za nekoga
nešto u ime nečega
radi jednakosti
slobode
mogućnosti
ljepote
poradi riječi usana disanja spavanja
radi onog "istog"
onog što si nekada bio
onog Tebe
o da

znam da ovo nije tvoja fronta
moje vrijeme
naša mapa
ma

da da
oprosti

(jebem mu mater,da je barem moglo biti bolje i veće, ne znam ni kome mater jebem)

za još jedno posesivno supostojanje

za nešto nakon 22h
deke i večere i tople kupke

zbog nade se umire
ali ništa s tim

još jedno tijelo

jedan miris

i ništa.

SREĆA I GOVNA (kao fragment, naravno)

2012-01-21T19:02:00.002+01:00

Trebam se ošišati. Odrezati nokte. Kupiti kaput i nove slušalice i neku jako cool kapu. Moram i novi parfem i nove tenisice. Moram izgledati kao da me moda ne zanima. Onako-prirodno zgodan sa simpatičnim odjevnim odlukama.

Moram prestati piti i pušiti. Koža će mi izgledati mlađe. Moram početi pisati o tuđim problemima- ne samo svojima. Moram odgovarati na telefonske pozive i poruke, na mailove. Moram ići na večere i na rođendane. Moram kupovati poklone.

Onima koje volim –moram početi govoriti da ih volim. Moram si svaki dan kuhati ručak, imati novaca u novčaniku. Moram imati i nešto ušteđevine. Moram završiti faks. Vratiti dugove. Naći si vise poslova. Ne biti depresivan. Kupovati i jesti svaki dan voće. Moram početi trčati.

- Nije mi svejedno. Ali ne mogu ni bolje ni drugačije ni...

- Ma, nije važno.

- Ako ikada?

-I, ako nikada.

-Razumijem.

-Ja ne.

-O čemu pričaš?

-O tome da ne razumijem zašto me više ne želiš?

~~Trijezni shvatimo da smo se stidjeli svih prije.~~

Scena je teška.

On stoji na tri metra. Od njih.

Oni se ljube.

To im je možda prvi poljubac.

Rekao je da to ne radi namjerno.

Drugi je rekao: utoliko gore.

Pusti ga.

Pusti se: da zaboraviš.

Jer više nije tvoj, a to je bol, jer ti ne osjećaš, a doći će dan kada ćeš se kajati i ti.

Ali si to nećeš moći priznati.

A ja to neću nikada saznati.

To će trajati sekundu.

Ta spoznaja.

Bez daha.

Uvijek je dovoljan samo trenutak da se okrenu leđa. Da se ode u zauvijek.

Sjedim nasuprot tvojim nogama. Na podu smo i večeramo. Ne komuniciramo.

Govorimo si opća mjesta.

Ne želimo se upoznati.

Prošlost nam je strana.

KAO.

Način razgovora među nama sveden je uglavnom na opće, poznate rečenice, kojima su se služili i drugi prije nas, zato što su sigurne, provjerene, zato što čuvaju od iznenađenja i nesporazuma. .. A izići iz kruga opće misli znači posumnjati u nju. Zato smo se poznavali samo po onom što nije važno ili sto je u nama jednako.

Drugim riječima, nismo se poznavali, niti je to potrebno. Poznavati se, značilo bi znati ono što ne treba.

Trećim riječima: ovo ne ide na dobro.

Prostor je zadimljen. Prozor je zatvoren. Zavjesa smrdi. Nije oprana već godinu dana. Nitko se ne želi popeti i skinuti je.

Krevet je pun mrva. Fleke su na plahti. Kosa je neoprana.

I tvoja i moja.

Slušamo očajnu muziku koja se ponavlja. Tražimo našu pjesmu, ali je nema.

Mislim da ću ovo pismo pisati dugo. Strah me (naravno) biti emocionalno i fizički neprihvaćen. Taj strah perpetuira- kažu- dok smo živi.

Pišem ga kao zahvalu. Mislim da moraš znati što daješ. Da to je ljepota i da će ti se još puno ljepote dogoditi u životu.

Dok si god živ.

Čest si mi u glavi.

Zamišljam te. Pa onda pišem. Pa se rasplačem. Nisi kriv, nemoj se tako osjećati.

Plačem ja zbog sebe. Zbog mojih vlastitih nevolja i demona. Plačem zbog straha.

Strah je zlo.

OPET:

~~Zamišljam da me grliš, na nekoj pustopoljini, na cvjetnom, kod Golfa.~~

~~Zamišljam da mi govoriš: Mali i da ti govorim: Slatki.~~

~~Da me grčevito ljubiš.~~

~~I da me ne puštaš.~~

Onda se rasplačem.

Onda se obrišem.

Prestane.

Probude me zvona crkve. Ali onda shvatim da je to samo neki auto. Da nisam više u tom tvom krevetu (I bog zna koliko se nisam htio dići iz tog kreveta).

Rekao sam ti za tu fotografiju? Ti, kao Aladin na na onom drvenom tepihu iz Galerije.

Izgledaš kao mali anđeo.

I to me rasplače.

Znam danima sjediti u toj svojoj hladnoj i zamračenoj sobi. Slušam dvije pjesme uzastopno. Znam da nitko neće pozvoniti.

Legnem u krevetu pa prestajem disati pa se rasplačem pa zaspem.

Naveče odem nešto popiti. Vratim se kasno.

U jutra pišem, odgovorama na mailove. Ispričavam se. Pojedem po jedan obrok.

Podočnjaci su sve veći.

Srce čudno kuca.

Čudno.Kažem ti.

za nekog tko misli da misli dovoljno dijalektički

znaš baš zakazati ...

nije važno

nije ovo tvoja bitka

ovo su moje bitke

ja ih si dopuštam svaki

put kada uđem u polje tuđe: Potvrde: ali mi treba i tražim ju

valjda se zato bavim

čim se bavim

zanimalo me da li možeš imati real-razgovor

ali

cijelo vrijeme zaboravljam da

ti tek sada počinješ

neki drugi život

i da se mi zapravo ne znamo

…

da je ovo samo još jedno polje fikcije

koje hranim

jer mi je tako lakše

...

a želim da mi život bude lagan

...ne znam je li me shvaćaš i je li bitno da me uopće sada ti shvatiš...

sorry na ovom monologu.

Običan Običnima

2011-12-23T10:43:00.000+01:00

Ne znaju za nove senzacije
glupi su
ne kuže

kuhaju grah
piju jeftina piva
puše još jeftinije

oni su Jadnici
Mučenici
Seljačine

oblaci su im bliži
vide ih bolje
glupi su sanjari
a i ne znaju da jesu
vjeruju u sve
u sve
u svaki kurac

ravnica im je bijela
s krugovima od traktora
s tragovima ptica koje ne mogu letjeti
jer je hladno
i ptica i lisica i mačaka i miševa
na toj jednoj
jedinoj zemlji

kada žena prati svoje obično dijete
koje je pokraj nje dok ne dođe bus
i kada otac maše
ali ne zna mahati nego stišće ruke u znak pobjede i podrške
a ni to ne zna
ne zna da to radi
ne zna da je to poruka

oni ne znaju što smiju
govore da je teško
govore- a šta ćeš

oni ne čiste crno ispod noktiju
ali da,
vole više od toga, to je, da, oni vole, više od crnog ispod nokta

pljuju na susjede
mrze svoje žene
i jako puno jedu
podriguju
gledaju serije kao da gledaju u budućnost

kažu da mrze i da vole
i kunu i proklinju
govore da ne razumiju i ne stide se svojih majki
i svog podrijetla
oni kažu da mrze
i da vole

u dahu

ne znaju za dezinfekciju sranja
ni za organsko
misle da su to organi

a kad se pozdravljaju
majka plače
otac gleda i stišće ruke u znak pobjede

Najokrutnije laži su iz Šutnje.

2011-12-15T21:17:00.000+01:00

~~Poljubac.~~
~~Za drugog. I još jedan. Za drugog.~~
~~I onda još svašta. Za drugog.~~

~~U redu je.~~

~~I onda još.~~
~~Doma. Pa sutra. I prekosutra.~~
~~Čujete se.~~
~~Ne zamara te.~~
~~Odgovara ti.~~

I kažeš: Ne smeta mi. On mi ne smeta.
~~(to kažeš na telefon, stidljivo)~~

I ja kažem nešto; kažem: Stvarno?
~~Ti kažeš: Da.~~

~~Sličite.~~
~~Zrcalite se.~~
~~Tiho govorite.~~
~~Smješkate se još glupljima.~~

~~Svaki usrani dan iznova.~~
~~Ali svaki.~~
~~Zar svaki?~~
~~Svaki !~~

~~Jebote !~~

....
a možda ništa nije tako kako je rečeno
kako je napravljeno

...

možda to nismo bili mi
ti
ja
pa
Vi....

suho, ispijeno, prazno, tlapnje

2011-11-25T12:49:00.000+01:00

Žedni snovi s filmskom muzikom-Trzanje u snu- Zamišljanje-

Prihvaćanje- Neprihvaćanje- Sve u istoj ravni- U istom trenutku- Prije pišanja

Izmješani mirisi. Dezodoransi. Jutra koja izgledaju kao zore.Prazni dućani. Puni.

Mjesec iznad dimnjaka. Kao s naljepnice. Cvokotanje zubima. Polupun autobus koji stiže u pol osam. A na odredište u petnaest do osam.

Davno su donešene te odluke.

[Ti si tada pored plaže, u domu, u domovima. Ti se tada želiš vratiti doma. Znaš da postoji.

Ja tada samo želim otići od doma. U tom intervalu /od pola osam do petnaest do osam/. Za pet godina ili možda nešto više. I noću se ne želim vratiti. Ne želim ih vidjeti. Odvratni su mi. Kuhinja smrdi.]

Legneš i odeš u sljedeće dvije godine: u nekakav mali stan s nekakvim igralištem ispred, u filozofiju, u mobitele, u neke motive koje smo samo mi mogli dešifrirati. Sentiš je u tom busu. Gasim walkman. Gledam u jezero i ptice na suhim granama i minirane poljane. Sve volim ali mogu bez toga.

~~Jedva čekam da odem.~~

~~Da vidim nekog poput tebe.~~

Trebat će sedam godina da dođe do tog susreta u buci, dimu i alkoholu.

A onda- tko zna još koliko. ~~I nije bitno.~~

Bitno je nešto drugo.

Nešto sasvim drugo. Nekakav ručak (s iscjeđenim narančama) i čokoladnom tortom poslije.

I nekakav topli dom. Nekada, za jednom.

Čekam. Čekaš.

..jer nemamo Gdje ni Kad

2011-11-09T10:58:00.000+01:00

--------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovo je umjesto reza.
--------------------------------------------------------------------------------------------------

Nemoj lagati.

Ne na usne.

Nikoga. Ni sebe.

RECI BOLJE: Ne mogu prihvatiti ono što počinje s LJ.

Budi:

BEZ SREĆE.
BEZ ŽALOSTI.

Budi:
ZID.

RECI SEBI: Jednostavno je sve bilo krivo.

POPUT: Tebe.
POPUT: Mene.

DA POLJUBIŠ TJ. PROBUDIŠ.
POLJUBAC JE BUĐENJE.
ZA DOBRO.
ZA ZLO.

Žele izgledati kao na filmu ali tako ne izgledaju.

KAO ŠTO JE TVOJA MAJKA VOLJELA TVOG OCA /KAO ŠTO JE TVOJ OTAC VOLIO TVOJU MAJKU.

KAO: BEZ MOJIH. Onda.

TAKO SMO SE TREBALI VOLJETI. TAKVA JE BILA: ideja.
I reklame su rekle svoje. I serije. I oponašanje u kuhinji male prijateljice.

Pretrči cestu; nek te proganja melodija; uz Sebe ovaj put budi: _jako sretan_
Ja ću biti u svom krevetu; do tad.
Isto možda:_sretan_

Ostavljeni mora biti realan i budan.

PROŠLA SITUACIJA:

(1.)Ali, ja tebe obožavam.
(2.)Mali, imali ih još puno...
(3.)Set the fire to the rain kao pjesma koja je rekla nama nešto o meni a onda o tebi a onda o nama a onda se vraćamo u dva ujutro; u tri ujutro; u četiri ujutro; u sedam; u devet. Sami samcati. Otključavamo. Jedemo. Ne jebemo. Podrigujemo. Spavamo. Boli nas glava. Pijemo tešku tešku vodu.

Kiša pada jer je jesen posvud. ~~Shvati ju ozbiljno. Nju. Nju na meni. Također.~~

DOK NETKO DRUGI GOVORI DA NEMA VREMENA;
DA NEMA VREMENA;
DA NEMA VREMENA.

DOK GA IMA.
TADA TO GOVORI.

NETKO.
KAO.
DA.

//////////A ŠTO ĆE BITI KADA NAM SE OSTVARE SNOVI?////////////

JUČER SMO UVIJEK IMALI SVE.
A PREMJESTITI SE NEKADA ZNAČI: SPASITI SE.

ZAGRADE
SU
OGRADE
SU
OTUĐENJA
SU
GUŠENJA
SU
SIGURNOST
SU
TOPLINA
SU
MUČENJE
SU
STISKANJE
SU
BLISKOST.

Samoća je isključiva.
---------------------
Samoća je zamorna.
---------------------
Samoća ubija.
---------------------

~~gleda li nas ono što gledamo?~~

I kao kodirana misao, ali samo, kao:
[nemogutirećidamisejavišdamenazovešdameodaberešponovodamepriglrišdamepoljubišdazaspemnisisejavionisinoćnizadnjiputsadasimoramponovitidamenisiodabraodameboliistalnosepitamzaštojamoramsvegovoritiizaštomeniuvijekvišefaliizaštosampolugladaniumoranizaštoizaštoizaštoaznamdanemanekogracionalnogodgovorailiikakvogjebešracionalnodoistanemanikakvogodgovoraatisadavjerojatnospavašsasvojimnovimljubavnikomkojijetolikoboljiodmeneiljepšiipamtnijiisvakakvjeldajeldajeldajeldajeldaufteškojebitibezodmakaibezrazmakasadaodustajemjertrebamizrakaidemzapaliticigaretu]

Ostavljenog bole oči ili samo peku.Noge mu ne rade.Malo se spotakne. Želudac krči. I spava mu se.

Prespavao bi sve. Samo kad bi mogao.

NOSTALGIČNO ISKUPLJENJE

2011-10-24T23:33:00.000+02:00

Netko poput Tebe prilazi i kaže:

Ime nestalog ljubavnika mora se upisati zauvijek.

Netko poput Mene:

Zakuni se.

Ili je bilo obrnuto.

Na: zauvijek.
Ili samo na: nekada.

On je upravo onaj koji će se dogoditi između nas.
Mi smo oni koji to nikada nećemo moći.

Jer netko poput Tebe meni i dalje govori: Previše izgovaraš.
A netko poput Mene odgovara: Nije istina.

Meni je odgovor pitanje.
Tebi je odgovor svijet.

~~Nema sumnje da ova raštimanost neće nikada proći.~~
Kao ni scena onog ručka.

I one večeri koja se neće više nikada dogoditi.

Pitanje Nas će ostati neizbježno.

Moje pitanja.
Ali samo moje.

Davanje počiva na prisustvu.
Neću to zaboraviti.
Ali nikada.

/PRED TVOJIM OBRAZOM_ isječak

2011-10-09T12:07:00.000+02:00

..tako je to sa snovima.

U tom kadru koji se ponavlja svako jutro a nekada i po noći ti ja trčim u zagrljaj.
Ti me zagrliš.
Kažeš: Mali.
Kažem: Slatkalo.

Zagrljaj je to onaj zauvijek. Uvijek. I za još, kad ga zaboravimo.

Poljubim te u obraz i nos.
Nasmijemo se.

Tu kadar prestaje.

Onda se svi rasplaču.

Jedini trenutak vrijedan spomena. Za život.
Svi pretpostavljamo makar nikada ne znamo.

OSTAJU NAM SAMO JOŠ NAŠE MAJKE ZA TELEFON.
I OČEVI, KAKO ZA KOGA.

BRAT PA SESTRA.

I SVA LJETA KOJA ĆE PROĆI. TKO ZNA S KIM I NARAVNO- TKO ZNA GDJE.
SVE ĆE SE PROMIJENITI I NEKUD NESTATI.

NEĆEMO IMATI POJMA.
NIKAKVOG.

/pred tvojim ramenima/_isječak_

2011-10-01T13:33:00.000+02:00

Na fotografiji si ti, kao Aladin.
Na nekom tepihu. Drvenom. U zraku.
To je zadnja tvoja fotografija.
Ja sam iza. Kao i uvijek. To mi nitko ne vjeruje. Ali je tako.

Obećanja su ostala u ladicama i izbrisanim smsima. Mali grč na licu uz podočnjake i loš zadah.
/i wanna fall from the stars, straight into your arms /svira. Ne znam ni je li to više mogu poželjeti.

Ne pada kiša. Barem danas ne.
A kao da je padala cijeli život.

I onda sam tebe sreo. I povjerovao.
Ljubavna religija je svrsishodna.
Kao i racio: onda kada te više nije bilo.
U životu je očito potrebno: sve. Što god to značilo.

Pjesma se ponavlja.
Sada već želim da se dogodi to, da padnem s nekih mekih i svježih zvijezda u tvoje naručje i da se nikada ne probudim. Da ta patetika bude moja zadnja istina. Moje zadnje tjelesno. Moja zadnja boja. Moje jedino sjećanje.Zašto ne?
Zašto ne.

Vidjeti te kada te prestanem voljeti stoji kao nekakva napomena.
A ispod ne piše, ali bi moglo:
Ako ikada.

/biti dobar: za kraj/

2011-09-22T17:24:00.000+02:00

Nemamo razloga da vjerujemo u nju. Trebat će vremena. I vremena.
Dugog, dugog, dugog.

Dok se ne dogodi. Dok ne poživimo. Dok ne zaplačemo. Opet.
Dugo je to. Moja tugo?

A onda umreš na tom krevetu na kojemu si tražio lijek. Kao pravi čovjek. Glasom velikog čovjeka.
Prekine se san. Sat zazvoni. Ipak si živ. Jebote.
Fuj.

Ode u prazninu. U neko mjesto gdje se nešto nekada dogodilo.
A ne znaš što.
Ne.

Spusti cvijeće na taj grob. I odi. Da nam jednom bude bolje.
Jednom! Bolje! Nama!

Daš poljubac. Jedan dva tri četiri.
I onaj posljednji: za put.

Pitaš me: Kako je?
Kažem: Dobro je.

/HYPO: hon: THE: R&A / da izgleda kao zajebancija

2011-09-17T18:23:00.000+02:00

HIPOHONDRIJA
monodrama o strahu i dječaku i ljubavi (naravno)

Stalno mi je nešto, jebote.
Naravno, svaki onaj put kad mi je ništa.

O.k. sada prestajem gledati išta sa strane.
Zapisivat ću ovaj dnevnik kao nešto najprostije i najvulgarnije. Kao svjedočanstvo o jednom strahu, o tugi, o boli. O svemu onome za što ne znam od kud zapravo dolazi.
O onome što je motiviralo moju hipohondriju. Možda. O onome što je motiviralo tvoju hipohondriju.Možda.
Priče su uvijek iste. Krenimo tako. Ispast će kao da pričam sa samim sobom. Ali i pričam. Kao i vi nadam se sa sobom. Kažu da je to- u suštini: zdravo. Što god to značilo.
Negdje ću totalno (bez)razložno ubaciti stih. Svoj. Tuđi. Naš. (Iz zajedničke memorije, da me nitko ne može tužiti.)

-Reci mi: umri.
-Reći ću ti. Jednom.

-Onda ću leći i čekat ću da prestane kucati.
-Onda lezi i čekaj da prestane kucati.

-Ti si totalni idiot ako misliš da to tako ide.
-Molim te, kao da ti znaš bolje načine.

-Sad te navlačim.
-Ne, nego razvlačiš.

-Ok. Želim da mi daš ideju.
-Da se ubiješ?

-Možda.
-Možda?

-Da?
-Da!

.......

(NASTAVAK: u tisku, na radiju, za narod i one pored naroda )

RASKRŠĆE [na kojemu svi šapću]

2011-09-03T15:35:00.001+02:00

Metafora se oznojila. [srce]
Samo kada bi znali. Kada ne bi od nje radili hiperbole. Kada ne bi činili "nemoguće".
Kada bi vjerovali da "vrijeme"liječi eventualno "sve".

Kada bi "sve" bilo "vrijeme".

Pritisak je iza. Iza glave. U glavi, ali kao da je iza.
U desnom dlanu.
Na hrđavom znaku života.

Kihnemo (za istinu). Progutamo vodu protiv dehidracije. Vidimo oblak koji nas vodi u izbjeglištvo tamo neke devedesete. I neki avion koji je bio plastičan i mjesec preko prljavog prozora kao vječno vječno sjećanje na uzavreli dnevni boravak. Na uzavrele riječi.

I breskve, svježe oprane i dječaka u bijelom i onu fotografiju tebe, njega i tvoje sestre kada se kao naivno smješkamo, a ti imaš izokrenutu nogu s majicom na kojoj su nacrtane olovke. Bila je svjetla i zelena.

Od tada tebe volim. Samo to još ne znamo tada.

Kupili smo lješnjake i listove i boriće pa smo ih prodavali na imaginarnoj tržnici. Ona, jedna ona je znala to lijepo upakirati.

Kupovale su se gumene igračke a savjest nas je pekla za sve one koji su tada bili sami.
Bila je snimka na televiziji nas koji smo odlazili u tom kamionu bez felgi. Kao.
Tada, devedesetih.

I onda kada se sve preseli u zelenu sobu okrečenu prije dvadeset godina s radiokazetefonom.
I u onaj moment kada ti poklanjam stihove ~~"ne možemo mi biti jedni od njih."~~

Ali tada samo drhtimo.
I sve postane očajno i opasno.
Dakle: očajno je opasno- to ti šalješ.
Ja se samo nasmješim i zaspem.

I ŠTO TREBA I ŠTO NE TREBA I KADA NE TREBA (guljenje zanoktica)

2011-08-29T19:42:00.000+02:00

Nekada ono kuca pored mene. Na desnoj strani. Lupa u madrac.
Lupa u prozor. U ušima je buka. Iz kose izlazi bijelina. Umirem pa starim pa srednujem pa sam mlad.

Noć je jutro. Onda, ali nema veze. Stvarno, baš nikakve.

I diše. Pa se kroz vrat spusti šum.
Tada se mrzim. Rodi se sjećanje. I neko mjesto u trbuhu koje zavrišti.
Pojedemo zaleđenu čokoladu iz frižidera i slaninu i papriku s malo suvih šljiva.
Jer je to sve što je bilo.

I to sam ja, sve što sam bio.
Nadam se da takav više neću. Ali, nikada.
Ali, stvarno.
Ni biti ni htjeti.

Oči, tvoje sanjive oči

2011-08-06T14:41:00.000+02:00

Nemaš pojma.

Pogled u ogledalo:pa rez, staklo na podu i strah koji kida pa te zakroji. ~~Zaveže.~~
Lupa. Lupa. Lupa.
Srce, jebote.

Ispred vrata nema nikoga ni ispred zgrade ni iznad, na nebu.
NE.

Radimo što hoćemo: kupujemo gumene bombone u obliku medvjeda.

Glava je kavez: najgora od svih igrački.
Prsti su ključ: baci me na pod. Iskopaj jamu. Zakopaj jamu.

Suze će zakasniti.

Vrišti: MRZIM TE.
A TO ZNAČI DA ME VOLI.
I kaže: TO ZNAČI DA TE VOLIM.

BEZ PAPIRA I BEZ OLOVKE I BEZ NEBA; NA ZEMLJI

2011-08-04T20:38:00.000+02:00

Kao nisi sam ali kao jesi sam.
Svede se na "kao".

Na nužno zlo i na žile i na pisanje.
I dim.

I srce, kao metaforu mjesta iz kojeg pišeš.

Npr. postoji platforma koja sve razjašnjava, koja ti daje smjernice i ti shvaćaš da je ona tu i da vrijedi i za tebe, ali kada joj nešto izmakne onda shvatiš da možda i nije za tebe ali kada se pomakne u svoj centar onda shvatiš da je za tebe.

I onda shvatiš da nema ničega i nikoga i da je tu samo postelja i vikend, koji će trajati duže.
A rame za nevolje je tvoje rame.

I nasmiješ se.

Kažeš: "ti si meni.."
A nitko ne kaže nazad ništa.

U žilama je samo krv.
~~Samo ona.~~

I jest će se grožđe i sir i masline i nekada čokolada. Krv ćemo zaobići.

2011-07-14T19:21:00.000+02:00

Nešto rastužuje u tvojim očima: ovo nije svijet za tebe. To piše. U tebi. Kada mi se nasloniš na rame, onda tek propadamo, jedno u drugo. Polagano. Bez stida.

Ali ovo nije svijet za nikoga. Ali, tek za tebe. U samoći zapravo ništa ne fali. Onoj kada puše hladan vjetar pa kada puše topli pa kada miriše cvijet pa kada miriše kuhinja i pod i kada na vremenskoj prognozi kažu da će sutra biti povoljnije. I onda kada im povjeruješ.
Samoća tada pristaje kao i crnina.

A ovaj svijet je svijet stradanja. Samo ga vidi. Samo ga poslušaj.
Bit će taj jedan svijet bolji za nas. Taj. Jedan.
Tada. Jednom.

Svirat će veselo violina. I pit će se najbolje vino.

RECIKLAŽE : / kolaži. ljubavno. umori. vjere / Pa ništa.

2011-06-26T11:54:00.000+02:00

Tuga uvijek maše u snovima.
U jutra, prije sna, drugog. Mora je, pomisliš.
I mora je, shvatiš. Ruke ti utrnu, usne ti budu otečene. Vino je, znaš. I osjećaj da si opet sam na svijetu. Zvukovi automobila. Zvukovi lupanja vratima, nekih slučajnih prolaznika koji rovare po smeću.I činjenica da nema kave za ujutro ili mlijeka ili cigareta. Ustat se mora. Ustat se ne da.

Insomnia i čitanje Spokoja.
Prijepiske s nadležnima, s neodgovornima, s umornima i gladnima.
Gledam i čitam i zapisujem. Onda osjećaj usamljenosti pa razgovor.

Novo jutro.
Upaljeno svijetlo i cigareta i voda.
Bogat doručak i televizija.
Bez muzike.

Posao.
Kada god pogledam prema van. Vidim da dolaziš. Čudne stvari mi govoriš u snovima.

[Nikada se nisam bojala osvete jer sam znala da im jednostavno nije stalo do mene i da će me zaboraviti onog trenutka kada kažem Zbogom. Ne znam zašto, ali je stvarno bilo tako.]

I 18.2.2009:

The roads promise everything. But the elderly say, the only thing they do is steal away your fuel.

Ovaj jedini dan s tobom prolazi.
Sunce je izašlo.

Zovem se samo taj jedan dan / tada postajem živ čovjek / samo tada- dostupan.

Cijeli tjedan doma / sa sobom / pored sebe.

Kada izađem- Zovi me pravim imenom.I Zvat ćeš. Tada se jedino slažemo. I onda će taj – jedini- dan proći / dan kada za tobom uzdišem. Ne trebamo se lagati.

[onda se samo naniže / i onda si ispred mene- Ti.]

Ne bi ti glupana, zar ne?

Udah, izdah i udarac glavom u staklo koje puca i glava koja se raspolovljuje

2011-06-03T09:06:00.000+02:00

Nekada su tu samo daljine.
Hladna jutra. Sivi oblaci. Nekada to podsjeća na ono od prije: na vrela ljeta u maloj sestrinoj sobi. U zamračenosti koja simulira hlad. Hladna jutra podsjećaju na taj hlad.

A noći podsjećaju na zoru kada smo se vozili i mislili što je to sve Bog dozvolio.
U sjećanje dolaze i prljavi jastuci prljavog autobusa. I motor koji ronda i prejako sunce kroz plastične prozore i lake note.
I težak zrak.

I neki dani koji se sada zovu laki dani a bili su jednako nelaki. Bili su jednako umorni.
Uz čudan televizijski program, uz nedostatak kontakta s drugima i sa sobom. Sve je to usađeno u nekoliko godina lične povijesti.

U nekoliko trenutaka sjećanja.
U izdah.
U udah.

Sve je tu i sve je sada. Sada dok pišem o tome.
Život se vratio.

Voćnjak.
Divlje jagode koje mi kupuje sada nakon deset godina su nešto lošije od onih koje smo ona i ja brali.

Pa prali. Pa šećerili. Pa gledali serije.

Ili koje je on donosio da se zasladim i govorio da je to sve što je naraslo a uvijek bi bilo više. A po to bih sam morao otići.

Ispod orasa i pored višnje su se odradile sve pripreme za život. Ovaj sada.
Sve smo se dogovarali: tko će kako izgledati, što će nositi, što ćemo govoriti, kuda ćemo ići, koje će boje biti uključene i kako ćemo se odnositi prema Njima i kako će se oni odnositi prema nama.

I kako neće biti ljubavi na prvu, već na drugu i na treću.
Ljubav se nije smjela odmah odati jer tako ne bi bila prava.
Ne.

LAKOĆA ZBOG KOJE SE NE MISLI. NARAVNO. NARAVNO.

2011-05-19T16:41:00.000+02:00

A na tvom satu je često kucala ponoć. A to je bio znak za pomoć.
Budili smo se.

Trebala je pomoć.
Nije je bilo.
Opet smo se budili: naravno, u znoju. Vani se nebo paralo i sastajalo i rastajalo.
Kao da je Bog opet vodio rat. Tko zna s kim.

I krv je neka potekla i udarac o ćošak pa po obrazu, usni i nešto po prstima.
Tek radi reda i mira i ljubavi, naravno. Zbog božanstvenog. Naravno.

Naravno.

A onda ju je još jedan film rasplakao. Nije ni disala kako treba. Pričala je da je steže po prsima, da ide od trbuha prema gore. Kao: nešto je u želudcu.
Znala je da je do nje. Od njenih snova. Od nekih tamo mama i tata i njenih i tuđih i tko zna čijih. Od kultura, od nekultura. Od govana. Kuraca. Pički. Pizdi materina.

Glad je trajala i trajala. Pa žeđ. Film je trajao i trajao. Nije znala zašto plače.
Zapalila je pa pljunula.
Slučajno: krv.

Slučajno.

Navučena, razvučena, izjebana i prosta.

A on nije radio. Nije ni ona radila. Ništa nisu mogli raditi pa ni na sebi.
Nije nikoga bilo van tih zidova i znali su da ih nitko ne čuje. I nitko ih nije čuo.
Sve se potvrđivalo. Sve se opet opovrgavalo. Testa nije bilo. Škola je odavno bila gotova.

A zidovi su bili crni. Naravno.
Nije bilo prozora. Naravno.
Zraka pomalo.
Također: naravno.

Vlaga. Znoj. Suze. I krv.
I pokoja buba. Naravno.

WHIMSICAL WITH TWO-TO-THREE STARS AND TWO-TO-THREE SEAS AND SOMETHING ELSE

2011-05-12T15:39:00.000+02:00

..and what was that life about?

Always is everything said. Seen. Heard.

HE ALWAYS SAW EVERYTHING. HE HEARD. SPOKE. AND DREAMED. RHYMES AND HEAVENS. LOVES. LOVES. THERE SOME LOVES. AND TEARS TEARS TEARS. AND HAPPINESS HAPPINESS HAPPINESS. AND THOSE WERE ONLY HIS HAPPINESS HAPPINESS HAPPINESS.

And that could be sad. The life changes. We choose. Again. Like all other people because we are people and nothing more. We fear to get out so we wouldn’t need to come back. So we wouldn’t need to look at each other when we leave. When we return. If we return. SO WE WOULDN’T INTERRUPT COMMITMENTS, IDEAS, OPPORTUNITIES.
Those people. We Those are silent.

Again.
Due to:
Forever?

We don’t know. We can’t.

We don’t ask for. We can’t.

And our happiness is only our matter and that is totally different matter. Something completely different.

*Hvala Darku Kotevskom na prijevodu.

ČUDLJIVO SA DVIJE TRI ZVIJEZDE I DVA TRI MORA I JOŠ NEČIM

2011-05-11T12:18:00.000+02:00

...a o čemu ono bješe život?

Uvijek se sve kaže. Vidi. Čuje.

UVIJEK JE SVE VIDIO. ČUO. GOVORIO. I SANJAO. RIME I NEBESA. LJUBAVI. LJUBAVI. TAMO NEKE LJUBAVI. I SUZE SUZE SUZE. I SREĆE SREĆE SREĆE, A TO SU BILE SAMO NJEGOVE SREĆE SREĆE SREĆE.

I to zna biti tužno. Život se mijenja. Biramo. Opet. Kao svi drugi ljudi jer smo mi ljudi i ništa drugo. Bojimo se izaći da se ne bi morali vraćati. Da se ne bismo morali gledati kada odlazimo. Kad se vraćamo. Ako se vraćamo. DA NE BISMO PREKIDALI OBVEZE, IDEJE, MOGUĆNOSTI.
Ti ljudi. Mi Ti šutimo.

Iznova.
Zbog:
Zauvijek?

Ne znamo. Ne možemo.

Ne tražimo. Ne možemo.

A naša je sreća samo naša stvar a to je već druga stvar. Nešto sasvim drugo.

NE. BEZ TEBE. JER SE ONDA SVE SRUŠI. I SNOVI. I SVE. SVE.

2011-05-01T14:26:00.000+02:00

Moguće je da ćemo svi umrijeti od raka grla. I Marguerite Duras je umrla od raka grla. Žena bogova i žena teksta. Majka teksta.

Zbog laži.
I alkohola.

Moguće je da smo svi mi- on. Moguće je da u svima oko sebe tražim Njega. Oca.
To je samo moguće. Ne tvrdim jer se ne usudim.

Kao on. Kao on kada je dijelio sreću pa tugu. Onda. Nekome. Meni.

U svijetu laži se laže; boluje; umire. Ništa za nama ne ostaje. Nigdje. Nikome.

Crkneš. Jednom pa dva put pa svaki dan cijele godine pa cijelog jebenog vijeka. Crkavaš.

Moguće je da se taj dan samo teže budio pa su ga zakopali. Gadovi.
Zemlja ga je udavila.

I sin.
I žena.
I pop.

- Sjajna ste glumica. Velika i topla.
- I ja bih to za Vas mogao reći.

Moguće je da ćemo svi umrijeti od majčine sise.
Od Majke.
Od Crkve.
Od Ideje Majke. Od Ideje Crkve.

NEKAD NIKAD

2011-04-29T11:20:00.000+02:00

SPOMINJEM:

DVA TIJELA

PLAVA GLAVA

CRNA GLAVA

NEKORPULENTNA TIJELA

NEOBRIJANOST

POSVUD

Trajni prolaz za papir.
Za sve ono gdje smo. Da se: spasimo. Spasimo. Spasimo.

Oprostit ćeš mi što svaki put kada se dotaknemo ramenima nešto zasjaji u mom oku. I tvom oku.
Ali ti to ne kažem. A,znamo što je. Još iz knjiga.

JEFTINA POEZIJA MU ŠETA PO UHU DOK HODA. I NJOJ ISTO.
(NIJE SE HTIO USTATI IZ TOG KREVETA. NIJE ZNAO ZAŠTO BI.)

Pa je došlo drugo jutro u obliku noći. Hladna je padala. Kiša.

- Potrošili smo cijeli vijek na ništa.
- Jesmo.

- Do nekog drugog života.
- Do neke druge luke, dragi.

Onda su umrli jer se umrijeti moralo. Umrijeti se uvijek mora.

A prije nego su umrli morali su nešto pojesti. Pojeli su govna svog života a mislili su da ih samo seru. Ne, jeli su ih. To saznaju tek na kraju. Jeli su ih jer misle da biraju.
Mislio je da bira bolje kad ju je ostavio.
Ona je mislila da je to s razlogom i da uvijek na kraju dođe jebeno Sunce.

Ali ne dođe.

Nekad nikada.

**

Odjednom je počela govoriti da je za blasfemiju. Da bi rado da bude dio njenog komada. Samo da ju spasi od zlih glasova koji kolaju i grizu površinu njenog tijela.

Zamolila ga je da ju spasi.
Odbio je.

Htjela je da on bude netko drugi.
On je htio da ona bude netko drugi.
Nisu uspjeli.

Ne može se u tome uspijeti. Nikada a ni nekada.
Ne.

**

Odjednom je počeo pričati da sanja.
Halucinira.

Htio je pobjeći, ali nije više bilo doma. Ni stanice, ni livada ni velikih krava iza čijih leđa bi se sakrio. Bio je sam s pustim poljem, ali ga nije mogao uzeti u obzir. Nikada a ni nekada.

Htio je nju.
Htjela je njega.

Ali ne nju nego njega.
Ali da njega, no ne nju.

**

Onda je došao još jedan kraj.
Prošao je vijek.

I stigao je mrak u jutru i lampica za noć. Kao Sunce.

**

VOLIM TE.
MA, NE VOLIŠ.

- Molim te reci mi da ćeš biti drugačiji.
- Hoću.

- Onda ćeš ju dovesti.
- I njega isto.

- Ali, dovest ćeš i nju.
- Ali i njega.

**

HEROJI UVIJEK UMRU.

....PRIJE NEGO SMO POJELI RUŽE

2011-04-23T11:50:00.000+02:00

CRVENE
BIJELE
ROZE
I

ŽUTE

**

- Ali, ja stvarno. Ja sam stvarno ovo sanjao.

I ono da hodam nekom nepopoločanom ulicom: gol i pokriven dekom. A u susret dolaze neki ljudi kojih se stidim pa onda oni pred kojima se stidim. Svoje goloće. A u toj goloći ima svega.

Metafora srca i stvarno srce.
Metafora stida i stid: edipovski.

Deka je bila slučajno žuta i nebo je bilo slučajno tamnoplavo, pred kišu.
Taj san nije ništa značio.

Drugi san.

Njen san ide ovako: jedna žena je držala pušku pa je tu istu pušku davala drugoj ženi. Onda se vraća u realnost: svi tvoji prijatelji su se poženili i mislim da ćeš i ti jednom.

18.12. Neketamogodine:

Možda te je htio nazvati. Telefon je bijel sa žutim mrljama od dima.
Pričali smo po tri sata prije spavanja a nekada i po cijelu noć. Takvo je bilo šesnaesto ljeto. U dvadesetom su svi pomrli.

Ne znam gdje je tvoje pismo nestalo. Ni ona vjera a ni ti.
A ni ja.

(Ne)dostatnost tj. narcistička rana

2011-04-04T11:21:00.000+02:00

Narcis je zaljubljen samo u sebe. Ne spoznaje sebe pa ne spoznaje ni druge. Nije u stanju dati ljubav. Tu ljubav čuva za sebe. Nitko ga nikada nije volio. Narcis slama srca. Ona- koja može.

Ljubav se rađa i umire u očima- davno je to negdje pročitao. On i još pedesetšest ljudi koji su tu knjigu posudili prije njega. Te godine.
Godine prođu.

Nanižu se. U svega par dana.

Sretneš nekog tko je bio tvoj. I onda ga više ne sretneš jer ne možeš. Narcis sve mora uništiti. Zadnja nada nestane. Samo da zadnja nada nestane.

I grandiozne fantazme grandiozne ljubavi (zaspati na rukama na kojima se osjeća sigurnim; da je nježno i da je to za cijeli život).

Položio sam svoje snove tebi pod noge;
koračaj nježno, jer hodaš po mojim snovima. YEATS

Ma, što sam to htio?

A 26. septembra 2008. je napisano ovo:

Izvidniče::Zagledaj se! Ne analiziraj, ne pristaje ti.

Dajem površinske aspekte vlastitog protagoniste . Sebe. Pogotovo epizode svog života koje su dodatno nabijene dramatičnošću ili bilo kakvom napetošću. Moral i Ja smo oduvijek bili preveć elastični pojmovi koje prilagođavam/O okolnostima.

Pojmovi prošlosti i budućnosti me puno više okupiraju. Puno je veća nelagoda od mogućnosti ne imanja nekog osjećaja u skoroj budućnosti doli žaljenje nad sadašnjim trenutcima.Da. Je.

Pokušavam stalno nadograditi sadašnje. Bespotrebno estetiziram i pljujem pretenciozne monologe i pitanja već od prve kave.
Je li moja uloga glavna ili rubna? Dekreti, načela i odredbe mi odavno ništa ne znače, osim kada moram platiti telefon. Uvijek me strašno nanervira privremena isključenost. U svakom polju.Uvijek. Svugdje. To zovem direktnom ignorancijom, drskom ignorancijom. Dođe mi da psujem i razbijam.

Jučer sam napisao prijatelju koji odlazi, prijatelju s kojim sam narastao, prijatelju kojem dugujem osjećaj da mogu što hoću, prijatelju kojeg stvarno mogu nazvati kadgod i reći-štogod.

Rekao sam:

Zauvijek uporna sjeta, neutješna ljepota i sati. To je sam ogoljeni život, dragi. Nekada je dovoljno samo otići.

Kad sam govorio neke divne stvari ljudima, uvijek je bilo kao da sam to govorio sebi.Tako je moralo izgledati. To znam već dosta dugo. Jedino nikada nikome ne bih rekao neke stvari koje su mene bile izgovorene, one zbog kojih još ne mogu ostaviti prošlost iza. Ono: Još jedan život da imam bih za tebe...ma, vrtlog života je preodlična fraza-objašnjenje.

Predstavnik svijeta nezamislivih kategorija. To je moj cup of tea. To je moj desert. Moja snaga i moj rezervni metak. Do kada? Pitat ću to još nekoliko puta, možda do kraja života. Zašto je uvijek u pozadini : Im crossing you in style i zašto se taj stil redovno odnosi na dostojanstvo i ponos. Zašto je to erotika koju volim? Ne mogu razumjeti.
Pozivam na sustavno zaobilaženje ponosa.
Još samo danas. A danas možda potraje dugo.

[ SCENA II. koja je mogla biti i SCENA I. ili KRAJ, a i UVOD ]

2011-03-09T18:20:00.001+01:00

Možda to tako uvijek bude.
Ili samo neko uvijek. Ali bude.

Dogodi se iznenada. Ne znaš zašto se dogodilo. Ne znaš mu vijek. I prođe, ali misliš da nije prošlo, ali u stvari je. Prošlo je.

Nekada ostane trajati. Buđenje života za koji si pomislio da je mrtav jer dugo ništa nije uzburkavalo. I oživiš. I zamirišeš. I kaže ti da je lijepo i ljepše pa onda i najljepše.
I ne vjeruješ mu jer ne vjeruješ sebi i jer si opet u sklopki svojih samoobmana i projekcija i jer to nemaš nikome reći jer nikome nije stalo ali kažeš. Kažeš i kažu da razumiju.

A ti znaš da ne razumiju.

Ali im želiš vjerovati.

Popiješ svoju dozu vitamina s kavom i s pivom. Pojedeš keks. Zapališ cigaretu.
Sada je sve samo u krvi. Još danas. Do wc-a kada ćeš to pobljuvati, popišati ili posrati.
Onda nova uzbuđenja, novi podražaji i promjena sociopolitičke paradigme je na vidiku.

Vjeruješ da promjena kreće iz vlastitog dvorišta.
Ne sumnjaš jer ako sumnjaš- umireš.

Tako je bilo sa svima koji su sumnjali. Optužili su ih, osudili, zatvorili pa ubili.
Cijeli vijek. Stoljeća. Civilizacije. A ti nemoj vjerovati.

Ne moraš biti sa strane, to ti savjetujem.
Ali ne moraš biti ni u tome.

[ Ja i ti. U samoći. I tuzi. Goropadnoj. Raskrinkanoj. Izgledamo kao i svi drugi koje smo jebali. Lažemo si u oči. Govorimo da smo lijepi, da smo sexy i da je sve prekrasno. Potpisujemo se na kraju i izmjenjujemo vizitke. Značajni smo, jebote. Nikad se više ne javimo. Znamo se. Nećemo se zajebati. Ne ovaj put. Ne s tobom. Znam te !!]

[Ja i ti. Bljutavo jebote. Bljuješ jebote. Kreću floskule.Hoćeš da ih pretpostavim:
"..........."(upiši što god želiš) i dalje je jednako sranje. Pričali mi o životu, umjetnosti ili politici. Čak i ljubavi. Znamo što ćemo reći. Postoje samo dva svijeta u kojima se vrtimo. Pluralnost je za idiote. To ne postoji u svakodnevici. Nosimo uniforme. Nisu maškare, ali kao da jesu. Najgori smo. Izgovaramo si imena.]

[Šutimo. Nikad se više nećemo vidjeti.Nikada si više nećemo ništa reći. Ostat ćemo živi no, to nećemo znati, ni do kada, ni s kim ćeš živjeti. Ni hoćeš li me se sjetiti ikada, pred ikim. Samo će proći. Uvijek prođe. Kao i svaka druga influenca. Dok te jedna ne ubije, a jedna će te ubiti.]

WHEN YOUR HEART BREAKS, YOU SHOULD DIE / scena I.

2011-03-07T20:23:00.000+01:00

U nekom smislu bi bilo dobro da ne stvaramo frku. Na primjer, da ju eliminiramo.
Da si ispričamo svaki dan kako je taj dan prošao. Svaki put da me pitaš gdje sam kad me nema. Da mi ili da si govorimo šećeru. Na primjer: i da me ljubiš, uz spavanje ili samo prije ili samo zbog.

BIRAJ.

U čelo, da.
Pa usne. NOS. Prsti. Za laku i mirnu noć.
I VIŠE.

CIJELI DAN U KREVETU. HILJADU I JEDNA SCENA. DVIJE HILJADE MIZANSCENA.

Prva bi bila: korak do orgazma.
Druga: tvoj poljubac u moj pazuh.
Treća: Ti ispred mene. Ja ispred tebe. Na petnaest centimetara. U dvadeset sekundi.

Četvrta: Usne, jedne. Usne, druge.
Peta: Neka bezvezna rečenica. Moja.
Šesta: Još bezveznija. Moja.
Sedma: Tvoj smijeh.

Osma: Pozicije. Izmjena.
Deveta: Dogovor.

Deseta: Popuštaš.
Jedanaesta: Nagovaram te.
Dvanaesta: PITAŠ ME. (Je li te uopće volim?!?!?)

Trinaesta: pitam te: A TI MENE?
Četrnaesta:
POLJUBAC. TVOJ.
POLJUBAC. MOJ.TVOJ.MOJ. TVOJ. MOJ. TVOJ. MOJ. TVOJ. MOJ.

Petnaesta: SPAVANJE. DUGO SPAVANJE.

Šesnaesta: Još. Spavanja. Još mojih poljubaca. Još, uz tvoje poljupce.

Sedamnaesta: Buđenje. Volim te. Volim te. Volim te.

Osamnaesta: USHIT.

>>>>Sanjao sam da me budiš. Dosadne su te tlapnje. ALI JA SAM SANJAO DA ME BUDIŠ.
I DA SE NE MOGU PROBUDITI.>>>

LJUBAV JE SRČANI RITAM. PULSIRA.
SVE OSTALO JE IPAK TIRANIJA.

Treba znati uploviti ruke.
~~I RIJEČI I SRCE. SVE JE PUNO DOPUŠTENJA. SVE JE PUNO KAZNI. SVI SU SUPOTPISNICI.~~

Dječak sa. Dječak bez.
U oblacima je volio gledati avione. One koji lete u daleke zemlje.
Mislio je da on to nikada neće.

ON JOŠ NE ZNA ŠTO MU SE SVE DOGODILO.
~~Možda nikad neće saznati.~~

PROZAIČNA NO NE I LUDA LJUBAV.
TO NIKAKO.

Poljubac.
JEDAN, DVA, OSAM, DESET. TU STAJE.
I JOŠ.

U VRAT.
U DLANOVE.

Gledat ćemo zvijezde zajedno. Pit ćemo vodu zajedno.
KAO DA SAM OVO VEĆ REKAO.
One tri koje su, kunem se, na jednakom razmaku jedna od druge.

--------REČENICE (ne)namjerne---------

2011-03-03T13:17:00.000+01:00

-Ako pišeš, pisat ću.
-Ma, ni ja nisam poznavao oca. Što da ti kažem?

-Nekada se porežeš da osjetiš život? Ma, ne seri.
-Poznaješ me.

-Trebali bi biti skupa u tome. Ti i ja i ljubav.
-Ali koji ja?

-Ok, u redu je.
-Nećeš ništa reći?
-Osim: OK?
-Osim: OK.

-Nadam se da te proganja savjest.
-I snovi?
-I snovi.

-Ne sanjam te.
-Jer me imaš?
-Jer te imam.

-Ali gdje?
-Svugdje.

-Krivo?
-Ne, ispravno.

S [ex] THAT YOU ARE FIGHTING FOR.

2011-02-18T15:05:00.000+01:00

Kao slika. Kao slika koja nije naslikana, koja je još u glavi.
A kad se napravi, onda je to ona u koju se baš ne gleda. Iako te vuče.
Kao nešto drugo. Nešto nešto. Nešto s čim ne znaš što bi, ali bi, jer ti se da, ali ne znaš kako pa ne napraviš ništa pa odustaneš. Ali i dalje izgleda. Zove te, ali se ne javlja. Želiš ga, ali se ne javlja. A kada se javi izgleda kao da šutite a rekli ste si sve i više, ali se niste čuli. Bio je stakleni zid pa armirani beton pa ulica pa brisanje broja pa suze pa tuga pa poznati ljudi.
I mrak. Spavanje.

Voliš me?

Stoji i fotografira se. I liči na užitak. Onaj za koji su rekli da je. Užitak.
Izgleda idealno. Savršeno. Poželjno. Pretjerano seksualno. Izgleda. Ne znamo mu ime.

To drugo biće masturbira pored jer se seks trebao dogoditi a nije ili je, ali nije. Ne ne ne. Nije. Svršava i zamišlja kako izgleda dok svršava i kada zamišlja izgleda savršeno, ali samo tada tako izgleda. Grč, dodiri stopala, povik, izdah i udah i još. Sve padne na stomak. Na usta. Po kosi. A i u ruci je.

I onda još. Idu do kraja. Makar to biće kaže da nema kraja.
Ali ne čuje se kad to kaže. Samo sebe, a ni Drugi ga ne čuje.

Kava je zagorjela i tjesto je zagorjelo. Smrdi iz kuhinje. Liči na požar, ali nije.
Otvorili su prozore.
Kasnije će ih zatvoriti.

Ali kasnije. Sutra?

I sutra će biti kao i danas, prevodi joj pjesmu s radija. Poljubio ju je u nos i otišao.
A nos je ponos. I tako dalje.

PROSIDBA

2011-02-17T12:21:00.000+01:00

Od sada do nikada ili samo zauvijek. Posuđene marionete. I ti i ja.
I ništa drugo. I nitko drugi.

Poznajem tvoje navike i čujem što misliš i osjećaš. Kao pravi veliki čovjek. Dorastao, izrastao. Onaj koji nije umoran. Ali mu je hladno. Ali ne brine. Jer je sretniji.

Negdje stvarno je sretniji.
Ne odgovara mu miris tijela osim miris znoja. I ne odgovaraju mu riječi osim uzvika. Ne odgovara mu pogled osim zatvorenih očiju. Ništa im ne odgovara dok opće ali opće i opće. Žele cijeli život pripadati a ne pripadaju. Odnos negacija i afirmacija je tu. Na snazi.

Ukradi me.
Ukrast ću te. Oko osam.

Uz malo samopouzdanja i s velikim očekivanjima.Dok snijeg pada.

2011-02-15T14:12:00.002+01:00

Broj je u inboxu. Kaže: znam, nećeš se javiti, ali ovo je kompliment meni, ne tebi.
Prepričava da ne spada u te grupe ljudi i da je bolja. Jednostavno- bitno bolja.
Mrzi ove u grupama.

I sebe, ispred ogledala, nakon tuširanja. Dođe joj da zapali svoju glavu. Neće jer ne zna kako.
Ne voli svoje prištiće.

Kaže: Ne volim igrice.
Jako ozbiljno naglasi: igrice. Iznad toga je. Kaže: Znam da nas ima još takvih.

http://www.facebook.com/pages/Srdan-Sandic/157497180967742 /PUBLIC PROFILE

ZAMISLI (MO) SE.

2011-02-03T19:07:00.001+01:00

To su one riječi koje će tek postati. Tako nekako. I mi smo oni koji će tek postati.
Jedva. Kao šapati. Kao snovi. Kao princeza bez princa, u 70. godini života.

Sada sjediš s tko zna kim. I tko zna gdje. U ime zbunjenosti i erotičnog.
Vjeruješ da te nisam zaboravio. U pravu si.

Prodaješ priče o svojim putovanjima na kojima se nismo našli, u kojima mene- naravno- ne spominješ. Pričaš kako je važno putovati, tko zna zašto.

Ja pijem vino, da budem s tobom.

LAKU TI NOĆ ŽELIM I DOBRO JUTRO I DAN I DRUGA GOVNA.

2011-01-21T23:38:00.001+01:00

-Opet pričam s Njim
-Bogom?

- On je negdje, na kraju svijeta
opet...
i govori mi da je zahvalan što ljudi vole fikciju njega
a ja ga intelektualno prozivam
za nemar u rečenicama, za nemar interpunkcije, da me ne može ostaviti u nedoumici
da nema to pravo,
da nitko nema pravo na neodgovornost....
i tako završava ova noć, on odlazi
ja ostajem s vinom, sam
izmoren,
pripit
i s punom pepeljarom
bez teksta, bez materijala, bez tijela.

-Eto, ovo što si sad napisao ti može biti materijal.

-Ma, ali znaš, zajebeš to sve.
mislim, ne može
ali radi to...
a ja kao dresirani pas skačem na migove
ja bih Istinu
a on bi Život...

-Mhm
možda najbolje da se lijepo povučeš u krevet
i prepustiš se,
možda rješenje dođe u snu.

Za (nju/nas/mene) je sve počelo na taj način, s tim uočljivim licem, tako iscrpljenim, s tim prijevremenim podočnjacima, koji su prethodili pokusu.

2011-01-21T10:40:00.000+01:00

I tvrdi da ga gnjave i da nemaju pravo na to. Uzimati mu ono malo "sebe" što mu je ostalo za Sebe. Skoro nisam čuo tako nesvjesnu tvrdnju, dovedenu do blasfemije.

Očito mi je zadatak utvrđivanje stilskih figura, prepoznavanje istih u svakodnevnom, interpretacija, implementacija i objava!

Tvrdim ja dalje da pitanje shvaćanja i mogućnosti shvaćanja naravno ostaju na onom kome to govoriš (meni?). No, da ne bude zabune, samo sam postavio pitanja (iz srca?!?, te i onako dosadne metafore)- bez pretenzija za gnjavažom, dosadom ili čim već. Više u ime radosti.

Naglašavam da se ugroza treba spasiti, ako već jesu oko tebe, a ne u tebi.

I tu je negdje skončala situacija. Nitko nikome ništa nije rekao.
Pojavile su se vibracije koje su bile inducirane (čini mi se) nečim drugim. Nekim drugim.
Do nekada. Do nečeg: Drugog.

Neke priče ne treba pričati. Rasplaču.

2011-01-15T12:29:00.000+01:00

Rasplakao sam se jer je na tren ova zima izgledala kao da je proljeće
i jer se na tren učinilo da mi se obraćaš iz biljaka, iz cestovnih
znakova, s anonimnih profila. Samo zato. Nije strašno. Nije prvi put.

Rasplakao sam se i jer sam ležao u krevetu i mislio da je to istina i
da je ta istina moguća, ta- da mi se obraćaš od svukud jer volim
vjerovati. Volim misliti da je život nešto više, da je ljubav, ona
naša- da je to nešto najviše. Međutim.

Razmišljao sam kako bi bilo da mi kažeš: "Ostajem." I nisam razmislio
svoju reakciju. Predugo sam odlazio predaleko, a sada mi i malo zvuči
previše. Tako to bude.

U tim snovima je odavno moguć život. Samo tamo. Nigdje drugdje. To
znam i ne znam što s tim. Čitam njegove riječi i shvaćam da ih ne
volim, da ih mrzim. Ljubomoran sam. Nisam dio priče niti na jedan
način. Onda kada ih je pisao- ja jednostavno nisam postojao u njegovom
životu, ali ja ne vidim ni da me naslućuje niti da treba ikakvu sliku
mene ovakvog kakav jesam. Rastužuje me. Ne smijem to nikome reći. To
neću nikome reći.

Iako nitko od nas nema nikoga. Unatoč.
Ne možemo imati djecu, ni udaljenu kuću na nekom divnom brdu.
Ne znam epitete za ta divna mjesta. Ne znam želje za djecu. Sve mi je
zabranjeno. Sve nam je zabranjeno. Ne smijemo imati ni grč oko toga.
Nikome to ne smijemo reći. Još jednom.

Da smo na nekoj obali, mi se sigurno ne bi htjeli vratiti u grad.
Sigurno bi se ljubili po tim pješčanim plažama, poderanih džepova ali
velikih srca. Pjevao bi mi. Moje najdraže pjesme. Ne bi znao pjevati,
ali bih ja znao cijeniti. Usne bi ti mirisale na grožđe, a to bi
značilo da smo stariji. Bože, koliko bih te volio....

Kada gledaš strahu u oči, on prestaje postojati?

Htio sam biti dio nečijeg života. Taj prvi put. I nije bilo dozvoljeno. Ne znam kako da ovo ne zvuči patetično.
Koje riječi reći? Da ispadne kao da mi nije stalo. Ni malo? Nemoguće. Nestvarno, ali nemoguće.

Rasplakao se i kada su ga slikali i kada ga nitko nije došao pokupiti, s te ceste.
Sjetio se bake i onog trenutka kada su ga i ona i djeda htjeli spasiti od roditelja. Sjetio se da je govorila da samo mora biti dobar i pošten. Nema spašavanja života. Ta konstrukcija je loša. Lažna.

Sjetio se i kako je On gasio televizor i kako je bilo hladno u dnevnom boravku i kako se nitko nije zanimao za njega i kako je mislio da neće moći biti bolje, a kad bi bilo bolje, onda bi se sklupčao na krevetu i spavao, iako mu je smetao i dim i šećeri koje su mu davali. Bojao se za nju i za njih. Bojao se njega. Mrzio ga je.

A on je stalno bio pijan a ni jedan otac nije bio stalno pijan. Svi očevi su imali automobile i moderne hlače. A dijete se klelo da će mu pljunuti na grob i molilo je Boga da ovaj umre, da samo bude mir u kući. A ona je obećavala da će mu se nalajati svake nedjelje ponovo i da će se sve promijeniti nakon te nedjelje. A on bi šutio i negirao da je to napravio. Nedjelje bi bile lijepe: malo bi se šutilo pa bi se jelo pa bi se gledalo nedjeljno popodne na tv-u. A nekada bi on i nedjelje zajebao. A onda se dijete odselilo i mrzilo nedjelje.

To jadno dijete je plakalo svaki dan i svaki božji dan molilo Boga: da svi prežive, da budu sretni pa po cijenu da ono samo ne bude. To dijete je bilo bolesno svake zime a i svako malo bolesno. Htjelo je privući pažnju. A nije uspjevalo.

Krstilo se po dvadeset puta prije spavanja, a dok se on ne bi vratio doma ni dijete ne bi spavalo. A onda bi baba cijelu noć jaukala, plakala jer je bolovala. A dijete je gledalo te sulude sapunice i sanjalo da će mu takav život biti. Jednom. Da će se ta sreća dogoditi. A dijete je mislilo i da je ružno. A nije bilo. Ali je mislilo da je.

Tople su te suze i jako slane.

A onda se on razbolio.
I mislili su da je to to, da će prestati piti, da će preživjeti i da će sve al baš sve biti u redu. A jebeno ništa nije bilo u redu. Postajalo je gore. I gore, majku mu jebem. Teže i usranije.

(Oprostite, i dalje ne volim to dijete.)

I dalje je pio pa ju je onda i tukao pa su i osiromašili pa se još više razbolio.
I onda je umro.

Ja ne znam što da kažem za to dijete. Ja ne znam kako je ono ili što mu je.
Vide ga sada svugdje. Kažu da mu ide i ono to samo za sebe kaže. Ide. Ide nekuda.

A prije nego što je umro je rekao da bude hrabar i ovaj je rekao da će biti hrabar.
I rekao je da će skupa morati biti hrabri i da će preživjeti i da će....

Ali on nije.

te oči su bile drugačije oči i rekle su u pičku materinu svašta a onda više nisu gledale a mi smo se smijali

2010-12-29T14:38:00.000+01:00

Danas neću govoriti o njima već o nama. Nisam vjerovao ali sada vjerujem. Život nas stvarno vodi čudnim putevima. Ljubav se događa u koracima, na koracima i pored koraka. Nije fantazma i nije laž.

~~Zašto je nešto nastalo? Ali i zašto je nestalo?~~

Mogao bi cijeli život biti ljubavnik. Zimsko je sunce vani i dosta je hladno. Kaže ovo:
"Stabilna i iskusna u ljubavi i životu, tražim nekog čvršćeg u glavi da nije o oblacima i plahutanjima i da ne misli da je najbolji na planeti.Zaista ne tražim nikakvog super-ljepotana koji je isključivo koncentriran na sebe ,tražim normalnog dečka iz susjedstva.Što te zanima pitaj,pozdrav!"

O stolu je i cvijetu na tom stolu.Nevolje za tumačenje stvarnosti su previsoka cijena.

2010-12-28T12:43:00.002+01:00

Budila se i plakala. Uzimala je štap jer nije mogla hodati. A onda je dobila tablete. Priča je i o tome da su joj promijenile pogled na život. Nitko ne sumnja. Zašto bi? Odvedu te u skroz drugom smjeru.

A taj jedan dan je sjedila nasuprot njega i u toj svojoj opijenoj glavi mislila: Ja opet nisam tamo gdje bih trebala biti. Nije otišla dalje s tom misli. Nije imalo smisla. Ukinuti tako jednu divnu laž je kao ubiti ljubav, u njenim definicijama i vrijednostima. Nije bitno.Ma bitno je, majku ti jebem, al ništa s tim.

Ona kaže da postoji uvijek "to nešto neizrečeno". I neki dragi koji ju čeka od tko zna gdje. Hiljade simbola za povratak. Ali nekada se nemamo gdje vratiti.Tu već sranje kreće, a mi stajemo s točkom ili točkama...

Nekada se ne mora izmišljati.

2010-12-25T13:40:00.002+01:00

Vrijeme u glavnoj ulozi. Moglo bi početi ovako : EVO, ZAMALO.

2010-12-11T12:25:00.000+01:00

~~Dok je moguća jedna drugačija budućnost.~~

KAŽU:[ zajednička tajna je najbolji početak ]. I onda zašute, oni koji kažu.

2010-11-17T23:37:00.000+01:00

To bude nekako ovako:

*ukineš jednu ovisnost a s drugom započneš rat.
Dakle, radi se o ovisničkoj strukturi ličnosti. Da ne bude zabune.

*morao sam te simbolički ubiti, oprosti.. Tada mene manje boli stvarna bol, a tebe, tebe to neće ni dotaknuti. Zavidim ti. Nećeš ni primjetiti da me nema. U redu. To nije bilo lako reći. A tek napisati. No, tko me pita. Ja sebe ne. Itd.

*Idemo dalje. Samo ne znam kud. Nije važno. Stop. Mislio sam, zamislio sam, da si moj stop.

*Kada mislim o tebi shvaćam da nemam što puno reći. Bilo je par trenutaka koji su imali potencijal. Par minuta uživljavanja i par minuta razgraničavanja. O njima bi bilo dobro nešto reći. O razgraničavanjima. No, što?Nisam te ni upoznao. Opet, niti jednog od Vas ja nisam upoznao. A izgledalo je kao da jesam. Izgledalo je kao da hoću. Međutim.

*Međutim

Čak ni na tvojim zen nebesima nećemo se sresti.(Kažem: možda se i vratim. Znaš ti čemu služe laži) S.P.

2010-11-09T08:06:00.001+01:00

ti : ja

Ako me tijelo ne vara; ili je to samo moja fantazija.

Rekla mi je da joj se u početku činilo da sam ja inferioran ali da se ispostavilo da tome i nije tako te da se radi o igrokazu. Da u suštini- mene više zanima odnos moći, te da je druga Osoba- nemoćni moćnik.
Tu je već prošlo sat vremena. CUT.

Mi nećemo predugo biti ovdje. Svaki zvuk od tamo me podsjeća na ovo sada: Tebe.

Sada je to sve samo bivše. Ništa više. Kao i ovo sada.

Mislim na srcedrapateljne i/ili smiješne priče. Na ekstremno i skurilno. Na tragedije, farse, prave tragedije.Pravu ganutost, parodiranu sentimentalnost.

2010-11-06T11:28:00.000+01:00

Slomit ćeš si srce. Slomit ćeš si srce.
Slomio si je srce. Slomio si je srce.
Slomljeno je. Dobro je slomljeno. Otvoreno je. Ništa se nije dogodilo. Pstttttt !
Ništa se nije dogodilo ali:
isto boli.

Identično. Samo se pojavi zavojitost pa se pojavi neka hladnoća pa neki čvor. I stane. Al ne stane srce; stane nešto drugo, nešto sasvim drugo. Sve je nešto drugo. I ništa u tome svemu je nešto drugo.
Ovo kao da je pisano za tebe.

Nije se mogao sjetiti boli. Ali se ona sjetila njega. I onda su se sreli.
I prošetali su ulicom; prošetali su se po noći. Bili su zagrljeni. Izgledalo je kao da se vole.
Ali to samo tako izgleda. Ljubavna slika zna zavarati. Nadamo se. Skupa se nadamo.

I ništa od toga. ~~Ljubav bez izazova.~~ Hiljadita ljubav bez izazova.
Ovaj sirotan ništa ne vjeruje i misli da nitko ništa ne osjeća i misli da on ništa ne osjeća i da sve može preskočiti i zaboraviti i izbrisati. Ne da si pravo da mu išta smeta.
Nema veze s nikim drugim. ~~Baš ništa~~.

[ bajke o bajkama i bajkinim majkama ]

2010-10-29T00:03:00.000+02:00

Zazvuči kao obećanje a onda kao jauk. Kao neka ptica kojoj je nešto zapelo u kljunu dok je htjela jesti. Tako nekako. Onda to nazovem iluzijom. Ali, nemaš pojma koliko je stvarna.

Onda čiste smeće, ono veliko, ogromno, pokidano. I onda ga nema. Tako završi život tih objekata. Samo ih pokupe i prevezu. Tako završi i čovjekov život.

Odgovori su tu. Nauči ih. Priznaj ih. I onda je sve u redu. Ali baš sve. Sve što možeš strpati u Sve.
Samo se nemoj bojati. Nema razloga za strah.

Pitaš se: Koliko vas je, a koliko je mene?
I ja isto.

Prvi znak početka razumijevanja je želja za smrću.

2010-10-26T17:41:00.000+02:00

Još od onda kada sam te nadživjeo. Sličite.
Dapače- isto je sve. Ja sam isti. Uz vreću obećanja koje sam sam sebi dao.
Povjerenje nije vraćeno, a povraća mi se.

Uživo su te rečenice bitno nakaradnije. Zvuče nestvarno.

Poput: Ja ne znam živjeti.
Ili: Tko bi tebe zaboravio?

Ili: Ja tebi suštinski ništa ne vjerujem.
Ne znam zašto si ovdje. Ovo mi sve izgleda bez veze.
- Osjećaš se načeto?
- Ja isto.

Morat ću i tebe izbrisati. Na tren se učinilo da neću.
Ali- mi nemamo ništa zajedničko koliko god možda očito bilo da imamo. Ja bih ipak bajku spram svega ovog mogućeg. Ja bih kraj. I krijesnice. Na putu.

I onda sjećanja: na jednu noć, na jednu vožnju, na jednu godinu, na jedna vrata. I stop.Čemu?
Onda se sjećanja brišu. Ljubav se ne ogrće.

Ne dižem te s koljena. Nema oprosta.

-Oslobađam te, a tko će mene?
- Nije istina. Ovo je zatvor.

- I onda nikada.
- I daleko od tvojih usana. I pogleda. I svega što je moglo biti: ponovo.

Zauvijek ću biti tu.

it is love which makes the truth of which sex is capable, and not the inverse

2010-10-23T12:50:00.000+02:00

Na obrvama. Na usnama. Na britvi s ceste. Sjedio sam.
Sjedio sam na tvojoj kosi; na stomaku; na noktima. Izgledalo je kao da je smiješno. Naravno, nije bilo.
Bilo je grozno. Nisam birao. Nisam znao a ni mogao. Tišina. Točka.

Sjedio sam ti na rukama i na nogama. Nismo pričali. Nismo oprali ruke.
Bacio sam tvoju kosu u vodu. Počupanu.Htio sam ti pjevati. Htio sam ti reći svašta. Baš svašta.

Ja sam bolji. I mogu sve i mogu samo jedno.Tjerao sam te doma; u hodnike; u mrakove; s amajlijom.
Trčali smo. Hodali smo. Nismo se znali. Svo vrijeme i svo ono koje će tek doći. Mi se nećemo znati.

where a non-existence or a lack holds, only an excess can come as supplement.

2010-10-23T12:42:00.000+02:00

Ali da sebi jednom možeš dokazati:ali onda je bilo ono vrijeme a ne ovaj D-mol

2010-10-21T12:13:00.000+02:00

Rekao je da si akademski građanin i da si uspješan čovjek. A ti trebaš da znaš da sam ti ja dala više potpore i da ideš u školu i da ideš na fakultet. Je da sam plakala i da sada plačem, kao i sada što plačem jer sam sretna, samo sam ljuta jer ne mogu svoje probleme izrješavati, jebiga, pa sam i to rekla da mi u ratama šalju. Pa mi smeće dvije hiljade košta i onda kad se sretnemo na paralelama gruvamo jedno na drugo. Ja bar mislim da ti pridajem dosta svoje pažnje. Kada te pitam nešto: ti kažeš : to nije tvoj problem. I da- ti imaš samo mene, i ti i ona. Ali ja tražim savjet od tebe, ti si meni...

U mom životu je bilo puno oblaka, grmljavina, u tom ste se izdešavali i vi. Ali imam osjećaj da se sva krivnja prebacuje na mene, ali trebate da shvatite da sam ja bila stupac i osjećam da udaram u stupac. Kada saberem život onda shvatim da nije bilo sve tako crno: vi niste bili ni gladni ni žedni ni da ste gledali da on mene ubija. Je, gledali ste svađu. Ali kada je došao rat. Prvo nama, pa vama pa svima ostalima. Mi smo bili ljudi koji smo imali do rata. Vidiš što smo sagradili. Mi nismo toga kredita puno ni imali.

On je bio bohem, on je imao dušu za vas, on je vama srao ali vas je volio. On je ispoljavao nešto iz svog djetinjstva. Znači- i vi ćete. Ja sam od 2000.-2008. imala tri sprovoda. Ti znaš kako sam ja ostala- s masom problema. To je meni jedno opterećenje. Tvoji uspjesi su i moji uspjesi. Samo da ti usporedim.

I onda kada me isplate: moram platiti struju i jebiga- platiti kredite i u pizdi materini sam. I onda sam opet ispod minusa. A sad, da ja prodajem kuću- ma nema šanse. I to ne bi bila moja kuća- to bi mene ubilo.

I jedan jedini razlog. I dva i tri razloga. I sto i hiljadu razloga je isto.

2010-10-20T20:28:00.000+02:00

(1.)Danas sam te ostavio. Zadnji put.
Neću te više ostavljati. Za ozbiljno. I ja idem, u onu neku zemlju, na ona neka neba, s onim nekim nosom. I uz neko drugo srce. Srest ćemo se jednom. Rodit ćemo se ponovo. Nemojmo se zajebavati.

(2.)Tvoje usne su slađe od grožđa.
Samo budi tu gdje jesi. Daleko.

(3.)Lažljiva pizdo. Kukavico. Smeće. Govno.
U tom koraku. Do dna.

(4.)Dugo. Bez riječi. Bez zraka. I onda točka i točka i točka i točka. Ni upitnika ni uskličnika.

Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.

2010-10-17T16:17:00.000+02:00

" probaj me ne isključiti baš potpuno

ako ne moraš

ali ako misliš da je tako bolje

shvatit ću

eto, toliko od mene"

[Dio je to osobne povijesti. Ono kada to kažu i ono kada to ne kažu. Zvuči kao da je integralni dio nečega. Nije.

Djeluje kao da imamo nešto. Nemamo. Zvuči kao sretna melodija, a zapravo je improvizacija.

Simulacija.]

[A onda po cijele kišne dane se prepisujemo i pišemo i izmjenjujemo. Po cijele kišne dane,a i za mjeseca.Zvuči kao sranje. Nije.]

[Može izgledati kao da je lako. Onako- jako jako lako.]

[Hiljadu godina, hiljadu vijekova, milenij. Ma sve je prošlo.Volim to reći. I to. To.]

[Ja sam samo.]

[Sve i sve.Da.]

[Ti kažeš da ti je žao i kažeš oprosti zbog zajebancije i zbog sranja, onih i ovih usput.]

[Kažem: Ok.]

[Kažem: Jebeš: Žao mi je.]

(Ne)zadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.

2010-10-14T11:19:00.000+02:00

*Kada dan i noć se izjednače i kada trube čistača ulica počnu jaukati. A desit će se.I kada bude topla zora i sretnemo se ispod one jasne, one kristalne mjesečine.

I onda u isti glas kažemo: Dalje. I kada to bude o.k.

*Nebo će padati pa će kiša padati pa će snijeg padati a ja ni tada neću ostati dva tjedna. Tražim da ti dođeš. Na dva tjedna. Jučer je bio drugačiji dan. Što očekuješ?

*Do you believe?

*Sjedimo mi tako i jedemo- isto tako. Usput. On se prekrižio pa zamolio pa prekrižio, a ostalo je vrijeme pričao o financijama i brokerstvu i silnoj silini novaca. Slatko.

*Po cijele dane i po cijele noći je pio i pušio. I govorio da će sve biti u redu i onda ubrzo govorio da ništa neće biti u redu i da se brine. Brinulo ga je što drugi misli. Prenio je. Na potomstvo.

* Bila je povezana s bakom i dedom. Vjerovala je da su oni njeni roditelji.

Predstavio se i rekao: Poznajem vas oduvijek. I od tad je tako.

2010-10-11T11:14:00.000+02:00

Turbulencije su jer kaže da je lijepo. I želi popričati. Zahvaljujem se i ne odustajem. Naime- po prvi put znam- da nemam od čega odustati. No, dosta s patništvom. Opijenost više nije prilika. Dosta je bilo plakanja na podovima i po balkonima i po podovima i po podovima. Dijagnoza je klasična i liječenje je klasično. Kavom i radom i to je kultura i je- kulturno. Pokrenulo se i sada ne staje.

Pričamo o kulturi i prirodnim znanostima i o mom kulturnom pozivu i osobinom poznavanju mene. Jedna stvar imponira više od druge. Dođe mi da kažem svašta. Ali ne. Onda dođe rupa: noć je i upadaš i upadam. Ne dišemo, ali onda počnem disati. Ne znam zašto to radim. Poslušaj srce? Ma odjebi.

Zamišljam te.
Montiram te.
Tu je glazba.
Tu je ulica.
I sunce.
Pa mjesec. I neke zvijezde i brusnica. Svježa. Dosadno. Osmi je mjesec.

Vrlo sam dobro znao. Onda. Morao sam vidjeti dokle ću.
Izgledalo je ovako:
Počupane obrve. Lijeva više od desne. Tri naušnice. Crne bokserice i iskvarcano lice. I neko čudno strano ime. Iz San F., pretpostavimo. Zvao se drugačije. Namjerno.

Ti kišu voliš, evo kiša pada

2010-10-05T21:34:00.000+02:00

za još nešto od nas:

Prašina koju nije skidao jer je bio mrak. Mrak je bio zato što nije htio skinuti prašinu. Prašina je ipak nešto simoblizirala. Puno je gore sada. Sa svjetlom.
Neke dvije godine. Pet mjeseci se nisu vidjeli. Nije siguran zašto i nije siguran zašto postoje one male rupe u kadi kada dugo gleda. Ne shvaća njihovu funkciju.

Dok daje i daje iz praznog prostora sebe. Nedostatak ljubavi i pažnje na koju smo navikli. Reproduciramo.
Nedostatak bliskosti je nedostatak obveza. Nije nepovezano.

[a uz tebe je svejedno]

[s tobom jedino pričam]

[zašto me pitaš to što me pitaš]

[vrijeme je čudno]

[i ti si]

Strast je samo izgovor sebičnim ljudima da rade ono što žele?

2010-10-02T11:48:00.000+02:00

[Plivati.Ja želim plivati.

Tamo se npr. upoznati. U osunčanom danu. Na plaži. Oko četiri popodne. Recimo.

Recimo da te ne znam od prije i da me ne znaš od prije. I onda krene npr. sa smiješkom.]

[Plivati. Ja želim plivati. I doplivati tebi. I onda se osušiti. Uz tebe. I onda otići s tobom na kamen. Neki. Veliki. Koji se zove stijena. I neću te zvati u pomoć.]

[Ležimo a jeli smo jastoge. Pijemo crno vino. Može biti i bijelo. Ti se ne javljaš na telefon koji zvoni. Ja se ne javljam na telefon koji zvoni. Dolazi večer. Radujemo se, noći.]

[Ne stojimo u nikakvom redu jer reda nema. Pazim što radim. Pazim s kim pričam.]

[Paziš s kim pričaš. Da im ne ispričaš sve.]

[Sve što radiš je škola je povijest je primjer. Ljubav s tobom nije zatvor.I ja nisam nisam nisam ljubomoran.]

Nikoga / tretirana artificijelnost

2010-09-27T11:36:00.001+02:00

On je nju našao mrtvu, a onda se on ubio pa sestra. Je li možeš zamisliti?
Nije se mogao nositi s tim. Piti mu je bio imerativ, a to uvijek loše zvuči. Probaj to reći na neki drugi način. On je mrzio to čuti. Pričao je da cilj opravdava sredstvo i da "molbe prima, a žalbe ne uvažava".

Buđenja i radosti. I tvoja hrabrost. I napuknuti glas i kakao i topla kuća. Nema. Toga.
I ručak za kojim odlaziš od stola. I kašlješ. I bijes jer nije kako treba biti i jer nitko to više ne može popraviti. Ni Bog. Možda jednom. On.

I stare vijesti i osmrtnice i snovi o osmrtnicama.

Stao si s riječima. Nesanica. Uzmi me. Jako. Jače.
I ja ovdje nemam život. I sve ti je jasno. Meni je također.

Prolazili su kroz tvoju tugu i ostavili te kako beskrajno miran... sjediš među suvenirima

2010-09-25T20:10:00.000+02:00

I rekao je i rekla je i rekao je i rekla je.

-Ali ti.
-Ne,ti.

-Ti si rekao.
-Ne, to si ti rekao.

-TI.
-TI.

-Opet nismo prijatelji.
-Opet ti nisam.

-Što mi ovo treba?
-To se i ja pitam.

-Pričat ću o tebi sve najgore.
-Probaj.

-Nikad nikada.
-Bježiš uzalud.

-I stari običaji.
-I brige.

-Zašto me mrziš?
-Gadiš mi se. Zato.

-Zašto me mrziš?
-Ne mrzim te.

-Što će biti kada sve procvjeta, opet?
-Ma ništa neće biti.

-Grozan si.
-Dobro, ali idi.

-Opet me tjeraš? Što mi ovo treba?
-I ja se pitam.

I can understand you perfectly and I like what I hear, what I see, and knowing me I would be good for you too

2010-09-25T12:59:00.000+02:00

~~I onda su došli trojica. Svaki u svom danu. I svaki je za svoj dan rekao nešto.~~

-Ej, reci mi da mi vjeruješ. To mi jedino važno. Reci da ili ne.
-Možda.

-Baš sve mora biti iscenirano?
-Baš sve.

-Nemoj s tim tonom
-Ti i ne znaš s kim sam upravo.

-Boli me kurac, daj mi odgovori.
-Možda.

-Volio sam te prije pet godina.
-Znam.

- Njega.
- Tebe.

-Njega.
-I tebe.

-Hajde sad stani.
-Slušaj me.

-Nisi zvao.
-Jesam, fakat, cijeli dan.

-Reci vrijeme.
-14:14.

-Lažeš.
-Daj da vidim.

-Pa očito je.
-Moralo je završiti.

-Ovaj razgovor je sulud.
-A mi?

-A mi?
-Pa ne, mislim ne- mi! Mi ništa. Mi stvarno ništa.

... ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja.

2010-09-24T14:47:00.000+02:00

Poput: Imaš lijepe oči i lijep si, lijep si, lijep si.
Čekat ću samo na tebe je operirano. Čovječe. Bez ičega.
Nestao si. Kaže: Neke si stvari uzimao previše k srcu i sada su ti živci oslabili.

-Čekala si da te to pitam?
-Ali, ti si drugu uzeo.

Osjetljivost na kategoriju "ludosti". Kao svaki pravi: luđak.
Štogod je da je. I kiša je prestala padati taj dan i onda nije padala dvije godine. On je njoj nudio baš svašta, a ovaj jedan je tražio baš svašta. I svi su uzimali sve. I svašta. Dani jeftinih droga i jeftinih snova i nemanja, ma srca, npr. Nije ga bilo. Ni tada ni nikada poslije.
I njegovi i njezini kompleksi su rasli pa zarastali, pod kožom. A onda su dolazili oni. Nedostupni.
Tako je bilo nekoliko godina i nekoliko stoljeća. To je tradicija te duše. Krug.

And: being used.
And: being abused.
And:Man without a name.

Čovjek koji ne spava, odbija manje više svjesno da ukaže povjerenje bujici stvari.

2010-09-19T13:01:00.000+02:00

Svađa je trajala zaista dugo. Muka je došla u istom paketu. Laži, svinjarije i dvoje nedoraslih.

Prva svađa je bila oko ničega pa oko voljenja, a na kraju se to voljenje svelo na ništavilo. Druga svađa je bila oko zamjeranja u vezi tog voljenja, oko rekonstruiranja, oko konstruiranja, oko zamagljivanja.

-Ti si rekao da smo se tukli i da smo romantizirali?

-Ja to nisam rekao.

-I da si se skidao tamo i tamo kako bi pokazao to i to?

-Ne.

-Tko ti je to rekao?

-Ona, nazovi ju!

-Jebi se s njom.

-Ne, fakat, daj ju nazovi.

-Nazovi ju ti.

-Evo, sad ću.

-Ajd ti.

-Reci mi nešto o ljubavi.

-Reci mi nešto o nečemu drugom.

-Možda ne trebamo pričati?

-Nikada više?

-Nikada sada ni onda,poslije?

-Da, da, da, da.

-I tvoj strah da me ostaviš.

-To je bila tvoja želja.

-Stanimo na tome.

-Ja ne želim pričati o tome. Barem ne više.

-Onda će nastupiti tišina.

-Ona već je nastupila.

-I što sada?

-Apsolutno ništa, sada.

Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu,u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

2010-09-16T10:28:00.001+02:00

Spotakneš se i dočekaš se. I psuješ. I psujem.
Osjećam izvjesnu tjelesno.TJELESNO. Ugodno je. Miriše na lavande. Prošli život nas je obilježio. Bio sam ti brat ili muž ili ljubavnik. Imamo nešto jako, ali neću o tome. Dođu i odvezu te. Nemoj piti. Nemoj jesti. Nemoj biti glasan. Samo gledaj. Namigni. STOP.

FROM MY HEART. AND.AND.AND.AND.AND.

- Što?
-I kada, jel da?

-Ako bih ti rekao da bi mogli.
-Onda bi rekao da možemo.

-Nemam puno za reći.
-Ali, ovo je ogromno.

-Mogli bi se dobro znati.
-I onda se skriti.

-I onda pobjeći.
-Na nebo, ljubavi.
-Pa, i tamo.

-Igraš se.
-I psuješ.

-Gledao si Popaya?
-Mislio sam da si to ti. Sinoć sam to mislio. Majke mi.

-Idiote.
-Kretenu.

STOP.

Osoba se ne javlja. Molimo Vas, pokušajte kasnije.

2010-09-15T09:04:00.000+02:00

Kako ide, ono: Vitraž mraza na oknu prozora?
Doma smo. Ujutro ih gledam kako jedu. Navečer ih gledam prije spavanja.
Izgledaju kao sreća. Iz novijih ideja.

Nervoza joj je šetala od usana do prstiju, od crijeva do kose. Nije bilo ugodno i nije imala kome reći. Takav je bio period života. Nervoza se i njemu prosipala po čelu i dlanovima. Koža mu je bila tamnija, a nju su kile štitile, a mali je bio bolestan, svaka dva do tri mjeseca. Temperature i injekcije i opet.

Čovjeku je bitno to što radi, a susret je bio magičan. Neočekivan. Prozračan. I njegova nesputanost.
Tako to bude. I njegova sputanost.
Razgovor:

- Ja sam stidljiv.
- (Smijeh)

-Ja se možda ne znam izražavati.
-Ne bih to rekao. Ne s obzirom na onu večer.

-Ponekad se osjećam usamljeno, ovaj grad me ubija.
-Vjerujem da jesi usamljen.

-Ponekad se i ja osjećam usamljeno. Poput jučer. Trebao mi je Netko da bude tu i taj Netko je rekao da dođem, ali nisam povjerovao. Jer ne vjerujem, a to je već pitanje religije.

-A i politike?
-Da, i politike.

Mrtve treba sahraniti, zbog sebe. A ti ćeš zauvijek biti tu.

2010-09-10T19:44:00.000+02:00

Tvoje ime koje je bilo samo jedno i onda nikada. Sada sam daleko od tvojih pogleda.

-Osjećaš to u rukama.
-Ovo između dvije ruke?

-Kao da držiš nešto prazno ali sigurno.
-Podsjeća me na nas.

-Uvijek to kažeš.
-Uvijek ću to govoriti.

-Samo jednom pa nikada.
-Sada si otišao daleko.

-Zar nismo trebali Sve?
-Opet ponovo?

Znači dogodilo se.
Zaklet na ljubav. ~~Čekat ću~~. Još si tamo.

I always used to tell him that only fools could possibly escape the simple truth that now isn't simply now: it's a cold reminder. One day later than yesterday, one year later than last year, and that sooner or later it will come.

2010-09-09T10:59:00.000+02:00

-Tko je?
-Ljubavnica.

-Ovaj mobitel ne pamti imena.
-L.

- Već preboljena?
-Možda sam bio loš.

-Ostavljaš trag.
-Ali, samo ako ti nešto treba.

-Treba mi promjena.
-Mijenjaj se.

-Ne daš mi.
-Ne daš si.

-Tebe sam stvarno voljela.
-A bol?

-Onda odi.
-I ne znam ništa drugo.

-Volim te.
-Pričaš laži i ne patiš.

~~Nabrojao ih je 77. Njen broj je jednoznamenkast.~~

-Želim da si tu.
-Kada spavaš?
-A ti ne?

-Na jastuku?
-Pored mene!

-I da te ljubim?
-Puno.

Uvijek budi nezadovoljan onim što jesi, želiš li biti nešto drugo od onoga što jesi, jer na onome na čemu se zaustaviš i ostat ćeš.

2010-09-07T19:04:00.000+02:00

So gladly.

Uz osjećaj da pripadam. Na ručku. Dijete je vrtilo kamiončić, on je bio nervozan jer ona želi sjediti u finim stolicama, ona, mlađa je pričala kako nema dečka, a Ona je smirivala i davala ljubav. Našli su dom, njih četvero.
Inkarnacija, svakom svoja. Bit će još života.

I on, promatrač, koji odlazi s odjednom upaljenim grlom i očima i suzama. Looking for a home? Spustio je glavu jer je znao da se izoperirao i da nema povratka jer tamo nikoga više nema, osim nje, kao i uvijek. I onda spavanje i jesen i ugrijane noge i Drowned world. The face of me. Me.

I novi početak i upoznavanje i oporiji miris. Jesen je, ipak. Sazreli smo. I umiremo. Tekst o Single man-u i Projektu sreća.

Život ide dalje. Uvijek. Još uvijek.

Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija.

2010-09-03T07:22:00.001+02:00

JA OVDJE IZLAZIM.

I NAS PAR S TUŽNIM BROJEM.

Popio je jednu ili pet previše i onda mu je rekla da je nesiguran. Zamisli da mi prvi put čuješ glas. Zamisli da se ona ne nasmije kada joj kažem da je volim. Zamisli da to nije pogreška.

NIJE MU DOBRO. NJOJ JE POZLILO. A OVA UMIRE. TELEFON ZVONI.

-Možda ću postati bolji.
-Samo ako se ne slomiš na putu.

-Kladiš se?
-Da, a ti?

DAJ MU TELEFON DA MU IZ GLAVE NE POČNU IZVIRIVATI STRAH I PARANOJA I DAJ MU TELEFON DA POMISLI DA JE SVE U REDU I DAJ MU TELEFON DA NE NAZOVE ONAJ KRIVI BROJ KOJI MU OBEĆAVA POSAO I SNOVE NEKE DRUGE PRIRODE. DAJ MU, MOLIM TE TELEFON.

Ona je poput kredita:pretplatiš;platiš;ne platiš;ostaješ dužnik

2010-08-28T17:11:00.000+02:00

Ali kada dođeš ti s tim osmijehom. I onda kada ti odeš s tim osmijehom.

I ONDA SVE ODE DO KURCA: TRAJE SAMO JEDNU NOĆ ILI PAR NOĆ I IMAŠ BROJ TELEFONA NA KOJI SE NITKO NE JAVLJA I IMAŠ EKSPERIMENT I MUKU. PIJEŠ WHISKEY SA STARCIMA, SVOJIM PRIJATELJIMA I MISLIŠ DA ĆE DOĆI BOLJE I DOĐE I PROĐE I STANE I KRENE.

Dragi L, M, K, R ,I.!

Dugo sam razmišljao o tome što bih ti napisao i nisam baš nešto pametno smislio... to mi se rijetko događa... obično nađem neko inovativno rješenje.
Razumijem o čemu pišeš i potpuno te shvaćam. Da sam na tvom mjestu, mislio bih isto. Oduševio si me u svakom pogledu. Tako malo vremena provedenog zajedno, a toliki otisak.
Nikako ne bih htio biti bilo kakav teret, a shvaćam da bih postao.
Zato, poštujem tvoju odluku i držat ću se onoga što si odlučio.
Divan si.
Pusa.

Dragi K, R, L, M, M, I, V, D.,

Iako znam što si mislio pod "piši", odlučio sam još tebi koju reći.
Nevjerojatno je ljudsko tijelo, u svom prizivanju, u svojim damarima jer osjeća što mu paše.
Stvarno mu možeš vjerovati.

Ovo za vezivanje- ja se želim vezati i dijeliti i sudjelovati, osposobiti odnos u formu temeljnog odnosa, pokušati biti, ali s dostupnima (makar je u patologiji moje romantike kod namješten na zauzete, oduzete, nepriznate).

:-)

Možda nikad nećeš saznati kud te vjetar odnese pa vrati. I sve je povezano i sve je s razlogom. Puno je pamfleta magazinske psihologije trenutno u igri.

Ljubim. Tamo i tamo.

Nekad bi ostajale u prostoru, čak i nakon što bih ja, mašući, rukama prolazio kroz njih.

2010-08-24T08:50:00.000+02:00

Slika ljubavi: prisutnost, izgledalo je kao da se znamo, iz nekih drugih života.
A onda je slijedila pusa pa druga pa treća. I onda se nastavilo.Naravno, poludostupni smo.
Neka.
Uspavani grad više nije uspavani grad. Možda je to bio događaj milenija. U tim minutama.

Lucidni sjaj i dah vatre i aveti i sunčano jutro koje tek nastaje a dan bi mogao biti crn. Papuče su uz mene.

2010-08-23T11:54:00.000+02:00

Srce druge klase i tvoje oči boje kestena. U ovo vrijeme prije tri godine. Doručkovali smo paštetu i jogurt, a za ručak je bila neka riža i neko voće, a navečer je bio bicikl i pivo.

A kada svi odu mi ostaješ ti. U glavi. Kao i uvijek. Zamišljao sam da si tu. Kao i uvijek. Kao i onda. Dok smo bili. Nakon sam učio: jesti, hodati i spavati.
A ti razmisli što bi i koga ćeš pitati. Ja odlazim stajati na stanicu i čekati da dotrčiš. Te noći je padala kiša i mislio sam da te se nakon nje više neću sjećati. Te noći prije petnaest godina je ona meni i ona nekoj njoj rekla: možda ću umrijeti, a ti ćeš morati sam. S trinaest godina. I tada se gubio dah. Kao što se i danas gubi dah. Prije spavanja. I ne sjetim te se rijetko. Sjetim te se svaki dan i svaki dan i svaki.

I ponavljam: cijele dane smo čitali, gledali kamenje i brojali neke uzdahe, one koji će doći i govorili si kraljevstva i spominjali neka nova proljeća i mrzili druge kako bi rekli da volimo sebe. Koliko smo bili mladi?

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

2010-08-22T14:59:00.001+02:00

...ali je stvarno u redu što ti je loše i što se ne možeš javiti. Ja stvarno ne mogu više.
Prestalo je nešto ranije a i to nije bilo rano. Bilo je kasno. Svako prokleto jutro se budio prerano. Svaku večer je obasipao svoj želudac. Opijatima i lošom umjetnošću a mislio je da će narasti. Sa svim. Takve su mu bile misli. Nisu se ostvarile.

Sjedio je u krilu nepoznatom gospodinu ispred njegove madame. I ovaj drugi je isto radio. I ona je gledala i bila je nezadovoljna. I priča je mogla završiti u nedođiji fiksacija i inhibicija ali nije. Ona je bila korektivni faktor. Barem netko. Nekada. Trebaju nam ljudi-kočnice. Nekome i nekada.

Prvi iz priče čeka sms. Cijeli život čeka taj Sms. Prije se to zvala molitva ili ocjena ili kaput. Došlo je do par rečenica. Materija je otišla u misao. Nepovratno.

Moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednačen damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka.

2010-08-16T14:36:00.000+02:00

Oni su ljudi iz sna u zemlji iz sna. On je i on je.
I u život se kladi da isto poželješe u tom trenutku. I da je isto obećano. Kladi se, a ne mora. Jasno je.
Ona njemu kaže: Bilo bi dobro da te nitko više ne bude trebao kao ona. Moli Boga.

Kažu mi da je to Mjesec, ali šta mogu učiniti sa jednom riječi i jednom mitologijom.

2010-08-15T12:31:00.000+02:00

Živio je godinu dana bez glasa. Dvije godine poslije njega su živjeli bez prava.
Tell and hit things.
Kad je bio mali je imao žutog i smeđeg i krem medu. I puno plastičnih i gumenih igrački. Govorili su da ako se ona vrati će morati vratiti Zagija. Alfa je imao od kada zna za sebe.
S njim je bio najpovezaniji. Alf je znao sve, do njegovih dvanaest godina. A i kasnije, samo iz ormara. Putovao je s njim kao dobar znak.

IMPOSSIBLE /for your love/YOU STOLE OUR HEARTS AWAY.and else

2010-08-13T10:51:00.000+02:00

Pao je. Ustao je. Nije nemoguće. Samo je teško. Sunce ga budi jer su prozori otvoreni i jer više ne zvone ona čudna vrata na koja su ulazili. Pijan muškarac s podočnjacima i znojnim pazuhom. Uz crnu ženu od četrdeset.
Napukla je romantika.

Vozi ga u autu i priča o njoj. Kaže da će se razvesti i da je kraj i da sada mogu sve. Sve ono o čemu je ikada sanjao. Untill you see the down. Sve i baš, možda više od svega. Zna da to postoji. Rekla mu je baka.

Rekla je da ništa nije do sada ali da će od sada svašta i da ima planove. Konačno.
Druga Ona se osjeća hrabrom jer telefonira.

~~LOVE: MAGIC~~ and Else.

Onda odlaze. Onda ostaje. ~~Onda ostaju~~. Prilike i neki ljudi i on. ~~Nekada.~~

[ I svi koji znaju sve i naravno- normalno- i predaja; odaja; staja]

2010-08-06T19:45:00.000+02:00

Ne smijemo govoriti. Ne to.

So she throws him at the wall and kisses burn like fire, and suddenly he starts to believe

2010-08-03T19:04:00.000+02:00

Mahni mi. Stižem. Do tebe.

I kraj.
Sivi i bijeli oblaci i zgrada preko puta s dugim smeđim roletama, naškrinutim, smeđim.
Trebala je biti oluja, ali nije.

Dan drhti. Ti si na putu k meni. Ljubav ne smije ostati bilo gdje. Ne.
Možda ću se skriti i misliti na tebe i onda i onda i na.

Pomisli na sve ono čega nikada nisi bio dostojan.

HURT THAT´S NOT SUPPOSED TO SHOW

2010-08-03T10:03:00.000+02:00

Kao da su jedno za drugo rasli.

Jedna od onih rečenica iz onih krajeva. Za neka vremena.
Ima petanest više. Ona ga opisuje kao dobrog čovjeka, mirnog i radnog. Pristojnog.

Ona druga kaže da par puta na dan pomisli na samoubojstvo pa se smiruje a kada to priča- zvuči humoristično.
Ona treća kaže da je jako uplašena života. Očekuje pomoć. Samo nema nikoga za pomoć.

Could you be a little weak?

Uliks bez Itake osim Itake u sebi

2010-08-02T11:17:00.000+02:00

tako i žudnja ulazi u nepromišljeni razum

Ne lažem te. Ja izmišljam ono što mora postojati, samo ga nisi jos otkrio, jer ga nisi ni tražio.

2010-08-01T14:17:00.000+02:00

Kaže ona: Vjenčati se treba kada se volite a ne kada se mora. Dakle, kada se volite morate se vjenčati. Sinoć sam ju zaprosio. Nije shvatila ozbiljno. Zbog puno previše razloga. On pak kaže da ismijavamo tu instituciju koja je glupa ali ipak.

You could rock my world.

[ Od srca mora da se i plače ]

2010-07-31T13:03:00.000+02:00

Ja ću tebi biti. Dušo moja.

Ali ništa nije zauvijek.

Ne da mi se. Ali tebe ništa ne može.I prazne prazne prazne riječi.
POČNEŠ POČNEŠ VJEROVATI U ONO ŠTO GOVORIŠ (jer si slabe volje i jer tebe ništa ne može zamjeniti)
STRES TI STANE. PRED TEBE.

NO, TO SAMO MISLIŠ. (što ću ja u svemu tome?)

SJENE NITI IDU SAME NITI DIŽU DANE. -želiš opisati pravo stanje-

ON VARA ŽENU A ŽENA GA VARA TVRDEĆI DA GA VOLI I DA OSTAJE RADI MALOG ČOVJEKA. MA NIJE. ASTROLOZI KAŽU NEKE DRUGE STVARI. KAŽU DA SU SE TREBALI RASTATI KADA JE BIO PET GODINA. NE SLUŠAJ NIKOGA.

PITA SE:

- JE LI SE ZNAMO?
- JE LI BLIZU?

- HOĆE LI USKORO?

Znam da bi mi dobro došlo. I toj. Izvjesnoj i izvjesnijoj.

-Nije opsovao Boga?
-Čudno.

-Osjećam se kao da prisustvujem.
-Velikoj stvari?

Prošlost bi trebala biti odskočna daska, a ne ležaljka. I onda jebene i nezgodne vrline.

2010-07-30T20:06:00.001+02:00

Hvala Vam za sve što radite za mene. Hvala. Glas ti je glavni instrument za SVE.
Morao je slati tonu mailova. Koza od doktorice je rekla da ću tri tjedna pričati kroz zube.

Bili su to isječci, a od toga je već prošlo. Puno. A nisam se ni osvrnuo.
Bilo je i toga da mi se malo vrtilo, tada dok nisam jeo i toga da sam morao piti vitamine i željezo. I toga da sam pitao: HOĆE LI NETKO NEŠTO KUHATI?

I onda je došao kuhar.
Bio sam skuhan ja, a nisam htio, a nisam znao, a nisam.
Rečeno je: ZA TEBE SAM SPREMAN SVE I U OVOM A TEK U ONOM ŽIVOTU.

Krivo sam čuo. My bad.
Navodno je naglasak bio na ONOM.

NITKO NIŠTA NIKADA NIJE REKAO.

Nisu mi dali jesti to veče ni jutro.
Niti pidžamu. Nadao sam se da me neće zadržati.

U čišćenjima se ruke osuše. U životu sam selio tek par puta. Svaki put mi je bio značajan.
To su novi životi. Zaboravljate.

RADIŠ LI BEZ MENE BAŠ SVE? SVE? SVE?

TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO TAMO

2010-07-30T00:35:00.000+02:00

Potrošeno jer sam se potrošila.

Očekujem ozdravljenje od patologije.

Kad se vratim: Bit će isto.

Za deset godina će biti : Isto.

Tko će ti faliti: Prijatelji?

NE MOGU DANAS JER sam krvarila. Ja mislim da sam učinila sve. Jesi dobro? Ne?
Koja su fundamentlna pitanja: Gdje je nestao smijeh?- Kaže. Kaže.

B. kaže: Zamisli da se selim zauvijek.

Ja ne mislim da ju neće uvažavati. Naići će. Ili ćeš ti, ti, ti, ti. Kako se zaboraviti, kako se preboljeti, kako si oprostiti. Obećaš ali.

[ i can t catch my breath ]

2010-07-25T10:47:00.000+02:00

U snijeg me baci, kao u raj šalje osoba A osobi B.
Pjesma je o tome kako se on sada ne stidi moje osobe B. Npr.

Opuštali su se uz opijate i pjevali su sevdahe. Bilo je pravo. Bilo je krivo.
PLEASE STAY BY THE PHONE.

I ZIMA U PROLJEĆE I LJETO.

Osoba B. se osjećala nesigurno pa je bježala u samoću. Osoba koja je voljela Osobu B. je trebala ljude. Puno njih. Različitih. Da. Osoba koja voli Osobu B. danas mrzi stidljive. I uravnotežene. Danas : Pun kurac njih.

do you crash?

Prospi pokoju zvijezdu i daj se ili se ne daj. Nemoj stati na pola. Bit će kako kažeš.

2010-07-17T13:12:00.000+02:00

Kažem: SVE ĆU RIJEŠITI. SVE POD MILIM BOGOM.

Kažu i drugi.

Društvene promjene na pomolu. Miriše na frku i miriše na uzbunu i jako je i važno je.
Dolazi kroz vlastito. Konačno.

TAMO GDJE SI: bilo je dno. I kraj.
U novom bračnom krevetu ćemo možda leći i to će možda biti lijepo buđenje. Možda ono o kojemu sam nekada davao slike, muziku, a i srce. Jebeš ga.

JA ZASLUŽUJEM I JA NE ZASLUŽUJEM. u krug i u kocku.
Živiš i živim i tebi je i meni je i prođi kroz snove, od neba do zemlje od vode do zraka do zemlje do metala do mesa do krvi do mirisa. PONOVI TO.

------------------------------------------------------------------------
+ Možda saznamo kada nas netko vrati da smo se vratili jedno drugome. Sa čuvanim i uramljenim strahom + Možda + Uz križ, koji je trebao biti plus. Bježiš u ludilo?

Trebao. Nije.

A uz dobar vjetar stigneš do dobre ruke. I do života. Na trenutak.
Žrtva je položena.

Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku mješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

2010-07-13T09:43:00.001+02:00

Već par noći ne spavamo dobro. Ni jedno. Ni drugo. Nikako.
Sanjao sam da sam u nekom gradu i da je nebo histerično plavo i da je riješeno. Ono što treba biti. I tebe sam sanjao, no to je već bio budan san. Još mirišem tvoju kožu.

Neka persona kaže, uvrnuto zvuči: Moj, ti..
Odajem priznanje. Svemirsko. Kao: lijepo govoriš.

Možda privodim kraju priču. Onu bez imena, ali najpostojaniju. Možda će kroz nove rolete i čistoću, a možda i neće. Od sebe se ne može. Možda.

Jedno je ljeto, prije dvadeset godina, on pucao u njega i ubio ga, a dijete je moralo preskočiti mrtvog čovjeka, otići doma i reći da je umro. Reklo je da umrla druga osoba. Otac djeteta je tada bio superheroj, išao se suprostaviti i zaustaviti svog prijatelja, svog kuma. I uspio je.

Poslije su došli kamioni, UN, puške, jeftine čokolade. Naivno, blesavo, a ni najmanje slučajno.

Time se može reći da smo izlučili svoju svest i samo nam je preostalo da nacrtamo sebi senke.

2010-07-11T14:01:00.000+02:00

Koliko se stvari mogu ljepšima učiniti? Ili popraviti?
Jasno je da nam u život ulazi samo ono što možemo, umijemo i/ili trebamo.
Jasno je da ne znamo zašto je ta suština upravo takva. Zašto je ta logika baš takva?

Sve je kako treba osim tijela, tog drugog tijela koje onemogućuje potpuniju stvarnost, koja neće biti omekšana snovima već utvrđena podacima. Takva nekakva.

Možda i ne znamo o čemu govorimo.
Piješ kao da to nešto daje. Znaš, to nije voda.

Jedeš, ali ne hranu.
Pušiš: i od života i krive stvari. ´Ko te jebe. Idiot si!

"Hteo sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti."D.K.

Došla je jesen, došla i ptice su bez srca ostale

2010-07-08T15:10:00.000+02:00

Ali, s nekim drugim si otišla.

Da te imam. Da sam te imao.

Jednog dana ćemo jesti makrobiotiku. Jednog dana će proći ovi dani. Jednog dana ću znati da je to- gdje sam htio biti. TO ĆE BITI TAJ DAN. BEZ ŠMIRANJA. ŠMIRGLANJA. MULJANJA.
I jednog dana ću znati da je sve bilo s razlogom. Danas ne znam. Ništa. Puno je tog ništa.

Varanje u ljudima. Varanje s ljudima. Varanje sebe. Varanje drugih. Nužnost.
A tišina svira? Nisam znao. Njihova musava lica, klempave uši.

I onda upada u glavu:

Dragi Lenarde, gledati životu u lice, uvijek, gledati životu u lice, i znati ga onakvog kakav je. Barem ga znati, voljeti ga, onakvog kakav je, a onda, odložiti ga. Lenarde, uvijek godine među nama, uvijek godine, uvijek ljubav, uvijek...sati...

Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.

2010-07-04T11:37:00.000+02:00

Samoća uvijek budi strahove.

Postoje te noći kada samo moliš Boga da dođeš doma, cijeli i zaspeš.
Jer ti je kartica nestala jer sretneš bivše jer se svađaš na ulazima jer ne znaš kako će biti od ponedjeljka jer.

A onda si dosadiš.

Hoćeš više? Čega? Pobogu?

Htio sam da isto dišemo. Na sekund. Satima. Danima.

-NE GLEDAŠ U OČI -KISELO SE SMIJEŠIŠ- PROLAZIŠ-GLEDA TE-KAŽE: GLEDA TE-
-ISTI SU- DOĐU DOMA-PIŠU NA NETU-JEBU SE-LAŽU SE- MISLE DA SE NE LAŽU- MISLE- AL SE LAŽU.

JUTRA:

Probude se. Kava. Doručak i sretno.
Za tjedan dana je novi dogovor ili nije s istima. Obećavaju ali ne daju.
S V E D O K T O N I T K O N E V I D I

A onda vas život razdvoji.

Mogli su me pretući, mogli su me zatvoriti, mogli su me ubiti, zar su malo ljudi ubili bez razloga?

2010-07-01T10:50:00.000+02:00

Nije slučajno, naravno.
Znamo se od prije.
Naravno.

SLAĐE JE KADA SE ZAŠEĆERI. DA.

Kaže: Prekrasan si.
(Tu se već umire od smijeha. Mora se.)

Da uništim ili dignem atmosferu- recitiram turbo folk pjesme.
Kažem ok- neće ovo ovako.

Onda dođe do - KAKO?
Nikako.

All this must go on without her. Did she resent it? Or did it not become consoling to believe that death ended absolutely? It is possible to die. It is possible to die.

VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ VOLIM VOLIŠ.
VIŠE SE NE POZNAJEMO. N E V A Ž N O . STVARNO I STVARNIJE.
( a onda? - ništa- onda- nikada - ništa -)

U mašini se pere veš, puno je. Puno je vode. Voda je prljava.
Zamišlja ležanje pored mašine kada se ona sjebe i kada se ta mutna voda raspe po njemu. Misli da bi to bila divna scena. Pronađen mrtav. Ubila ga mašina.

Take it for what it is.

-ODLAZIM.
-ODI.

-NEMA VRAĆANJA.
-IPAK ĆU TE ČEKATI.

-IMAO SAM TEBE.
-IMAO SI MENE.

"Miriše na tebi. PRAVIM SE DA SPAVAM. NE SPAVAM PORED TEBE. NE MOGU."

2010-06-30T11:11:00.000+02:00

" što se nadaju; što se zavaravaju; što..."

I zamisli. Hajde.
Da te ne podsjeća i da ne moraš misliti. Zamisli.

Za tebe, od onda mogu sve. I hladno onda bude vruće. I visok sam. Onda. I tanak. Onda.

-Mogu i ja tebi nešto reći.
-Reci.

-Neću.
-Spreman za ludu sreću? Nešto takvo?
-Ne.

-A čim se baviš?
-Rekao sam ti već tri put.

-Oprosti, pijem.
-Boli me kurac.

-Tvoja sam Venera?
-Nisi.

-Što je bilo, to ostaje, zauvijek, među nama.
-Smiješan si. Znaš to, valjda.

-Ne kuni se.
-Ne traži me.
-Nisam.
-Nemoj.
-Ali nisam.
-Dobro.

-A onda s tim danom.
-A onda od tog dana.

U SRCU NAM BLATO KAO U MOČVARI.

2010-06-23T12:31:00.000+02:00

Povrijedila te je nepoznata osoba. Nije moguće.
Mogla je biti poznata osoba. Mogla je biti upoznata.

R E C I D A M E V O L I Š N E P O Z N A T A O S O B O

ILI:

"...staviti točku na naučenu bezobzirnost, upitati s poštovanjem, uskliknuti s prijateljstvom, staviti patetiku u zagrade, a patnju u navodnike, dvotočjem otvoriti vrele krvotokove; odmoriti se od očekivanja pobjede i poraza, uživjeti se, uživati... "H.J.

A sjedeći pomisliš da bi bilo bolje kad bi. Uopće bilo?
/Reci da/

Prijatelj kaže da je netko spavao kod njega. Još tada. Moje.
Ljudi su smireniji. Jesu. Kao usredsređeni. Zvuče tako. Tako se i ponašaju. Upravo.

Kad se vratim s kraja sveta, donet ću ti leba i pekmeza.

Molim te kucaj pa upucaj pa zakucaj. Disati pa ne disati. I snovi i sanjanje i kurac.

2010-06-21T23:21:00.000+02:00

Imaš problema, mali. Pretjeruješ. Ego, opet. Dobro je.
Dalje: prihvati te pa te odbije i tako je to. Život te ispisuje. To si i htio. Htio si istinu. Dobio si ju.

Dalje: Dušo, ne mogu to svi ljudi. Razlika između političnog i privatnog? Ipak, postoji.
Sitne duše i vjetar.

Prebrzo počne, prebrzo završi. Tako to bude. Tako si htio. Količine života i. Što još?
Čisto srce? Da se ničeg ne bojiš?

*Nostalgično pa paranoično pa tužno pa umorno*
Kao da si dočekao? Uživaš? Uživaj, majku ti jebem.

I ne znam što mi je.
Umazan čokoladom? Da bar.

Ja i rečenice.
*Pitam ju: Kada znaš da se radi o ljubavi?
Sada kad razmišljam mi se čini da je to bio samo onaj tren kad smo se prvi put vidjeli i osjetili nešto i nismo znali što nas čeka.

A danas:
Ne znam.

A sutra:
Ne znam.

U svijet ljubavi me m i s l i v o d e .
Neće biti ironije?
Hoće!

Pretplaćen: Polupan: Izgreban: Nedojeban. U ime viših ideja, naravno!

2010-06-20T12:59:00.001+02:00

"Poludio je za mnom."

-Ma, ti si klinac.
- Marš.

-Ti.
-Ne, ti.

-I vučemo se na dno.
-Vučeš se na dno.

-Ali srce je u srcu.
-Nemoj otići.

-waw pa zareži.
-Pomazi me.

-Maziš me.
-Sviđaju mi se tvoje panonske oči.

-Tvoja duša je mekana.
-Smotan si.

-Cijelo tijelo je minirano i eksplodirat ću.
-Nećeš.

-Nemoj me zaboraviti.
-Nemoj ti mene zaboraviti.

Nije bilo tako. Moglo je biti tako.

"Znam se ja sam vratiti kući. Znaš i ti. Idemo skupa? Idemo."

I onda ova vrsta poezije:
vodka, šank, škakljanje, golicanje prvo tijela pa srca. I kaže: "Emocionalno si skvrčen". I kažem: "Baš ti ide.". Kaže:" Ma flertujem, pusti me." Kažem:"Pušteno je. Ne boj se. Snaći ću se ja. Već."

... tajna se duže pamti nego jasna istina,a usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

2010-06-18T11:11:00.001+02:00

I think I ve changed my mind.

-Gospodine, lakše spavate kada je netko barem u Vašoj sobi.
-Istina.

-I istina je da ono što Vas sada inpirira nema nikakve veze sa svim onim što Vas je prije inspiriralo?

-Tako je.

A dogodilo se upravo to da mu danas više nije potrebno krdo ili narod ili mjesto. Jednostavno nije. Uspostavio je to sve u sebi. Onog kojeg je htio i onog kojemu je žudio, letio, odmjeravao, pjevušio. Nastanio se u njemu. A ti, sada reci- laž. Usudi se.

Mokar je pod te borbe. Okliznu se i najbolji. A ima najboljih. Treba to ponoviti puno puta.
Da ih ima i da su oko nas i da nije crno bijeli svijet već da ima opcija i ima mješanja i ima mirisa i ima okusa i ima ukusa. Ima.

"Srce mora biti slomljeno. Srce mora biti slomljeno. To je jedini način da se otvori."
"To je jedini način da se otvori." Kaže Žana Poliakov. Kažem i ja. Potpisujem.

Pored mene upravo netko s utezima barata, a ja pišem. Danas miriše po čokoladi. Nismo baš povezani ali se upoznajemo. Ja i moji prototipovi. Vi i vaši. Ona i njeni. On i njegovi. Svi. Sve. Itd.

Htio je reći da ipak bi da je mogao- ostao, dakle, da je mogao- ostao bi, dakle- da sam mogao- ostao bih, dakle- da su mogli- ostali bi. Tako to bude.

I dalje čekaš nekog u 8?

I ja.

Nego ovaj ovom govori ovakve rečenice: Kada nekog ostavljaš iz nedostatnosti ili nezadovoljstva- to nužno ima veze sa tvojom samoprojekcijom, i s ničim drugim. Ovaj drugi ovom prvom: Okrećem očima i muči mi se.

Ovaj drugi je profil zapadnjaka, igra košarku, rekreativno, i bavi se bizarnom disciplinom. Bez teze. Ovaj prvi od te dvije snage se pak igra umjetnika i filozofa. Radi nekakvog reda- vjeruje.

Tako je to bilo posloženo tog jutra. Možda i tog dana i te prošle noći. Bilo je. Ostalo je. Sada imaju vrijeme na koje se mogu nadovezati, koje mogu prepričati i mogu govoriti da se sve dogodilo s razlogom i mogu vjerovati- i jedan i drugi.

"Otišao je da više ne bi lagao. Nije otišao kući. Te noći nije stigao. Kući. Mislio je da je uzalud. I tada je lagao. I znao je da nema volje. I da se neće truditi. A nije htio lagati. Ne više. Ne sebi. Ne njoj, ne njemu, ne drugima. I tako je došlo jutro."

Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svoga oblika, prilagođava se sudu u koji ga naspu. Ništa mu nije gadno ako mu je korisno...

2010-06-17T16:27:00.000+02:00

Udaljio se. S nikim i ni zbog koga. Ne zna zašto ali je. Nema povezanosti- misli- nema nikoga- misli - kiss -goodbye. U ljubav vjeruješ kao i u bilo što drugo, onda kada ti nije dobro a bez vjere može biti dobro. Vrlo. I odlično.

[ kad su ga pitali zašto više nikoga ne želi i što se dogodilo, pokušao je izmisliti odgovore, poput: ne daju mi dovoljno ljubavi, poput: u nekoj boljoj stvarnosti koja će se dogoditi će mi biti LAKŠE otići, čak je rekao i da ih zapravo ne voli ]

Stvar je da ne zna što je stvar. Uznemiren je jer sada fakat zna da ne zna.
Družiš se sa pjesnicima. Družis se sa kurvama. Bude ti isto. Izjebano. Nesvršeno.

But hey: you sent me flowers.
But hey: you didn´t.

Most je za svog vijeka zatvaran samo tri puta. Na mostu se nalazi točno 1,200,000 zakovica. Pri izgradnji mosta poginulo je jedanaestero radnika, a danas se svakih 15 dana sa njega baci i utopi jedna osoba.

2010-06-12T13:14:00.000+02:00

Rupica za bube da vas ne gledam dok se ljubite.
Izmišljam.

Jer te ne vidim. Jer jebiga. Jednostavno ne.

:::Treba li da kažem i da više ne progovorim?

Treba li nešto da učinim, pa da više nikad ništa ne učinim?

Treba li da ćutim, zadovoljan što sam živ? :::

Pišem ti.Više je tuge u istini nego u svemu što možemo da izmislimo. Bit će da je.
Podjela je to. Poštenje je to. There is no greater love. There are no bigger anxieties.
Netko je zdrav netko je bolestan.U ljubavi. Točka. Uskličnik. Upitnik. Dvotočje. Sir, vina, čokolade i parfemi. Za ideju luksuzne ljubavi. When I walk in the bar.

Razlog izgradnje mosta ležao je u boljoj povezanosti sa spomenutim okrugom, te u bržem opsluživanju i razvoju grada koji je u to vrijeme bio ispod nacionalnog prosjeka. Do trenutka izgradnje mosta, San Francisco je bio najveći grad koji se i dalje služio trajketima i brodovima kao sredstvima za povezivanje. Shodno tome, trajektne linije koje su na području zaljeva San Francisco otvorene 1820. godine bile su visoko profitabilne i ubirale su veliku pinku. Zeznuta stvar bila su putovanja okolo naokolo kako bi se zaobišao opasan tjesnac kroz koji je zabilježeno najbrže strujanje vode brzinom od dva metra u sekundi, što je značilo da u šest sati kroz tjesnac proteče dvije milijarde kubičnih metara Tiho-oceanske vodurine.

Sjećam se. Moj kurac.

Vlakovi su drmali taj mali tijesnac u kojemu bi se našli zbog tvoje priče.
Dvije godine nakon toga jedan je čovjek pričao ovom drugom da nije prostitucija već eskort. Ovaj drugi je to pošteno prihvaćao. Htio je biti babyboy. Htio je da ga ovaj voli i htio je da on njega voli i htio je da ih svijet voli zbog onoga što jesu. Htio je da postane sam njegova potreba, a on njegova navika.
Danas je izgubio većinu prijatelja. Ne osjeća se baš povezano. Misli da je to zato što radi na sebi. Sluša dosadnu muziku i ne gleda filmove i pije kavu i loše jede. Koža mu je i dalje elaatična a ima i jedan karijes. Jedan koji je gadan.

I ne čita kao nekada. Brzo izgubi koncentraciju. Voli popiti i slušati muziku na ulici i dobre tekstove a to je radi borbe, društvene borbe- osvijestio.

>>>[.. život je zanimljivo rvalište u kojem jedni padaju, drugi pobjeđuju, a ne zato što su gluplji ili pametniji, već zato što su jedni nespretni, drugi lukavi. Nespretne ne
treba žaliti, bili bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slučaj ili sreća bacili nekome na leđa. Ne treba se uzbuđivati ni zbog čega, i najbolje se svemu smijati, i
paziti da ne dođes pod žrvanj. Ako nećes da budeš odozgo, pričuvaj se da ne budeš odozdo, i živi kako ti je volja..]>>>

Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti zna je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovo ako izgubi svoj mir.

2010-06-10T11:30:00.000+02:00

U daljini i u blizini.
I običan dan. Kao stvoren za ljubav.

Ponovo:

-Lijep si
-I ti
-Horoskop?
-Taj i taj
-Ja nisam taj i taj
-Jebiga
-Jebiga

-Sjediš sam?
-Uvijek
-Sereš
-I ti

-Slatke su ti usne
-Aha

-Voliš me
-Rano je za to
-To je glupo objašnjenje

-Pičko
-Kukavico
-Odjebi

>>>>SVI ŽELE: LUDO PLESATI, BITI LUDO LJUBLJENI, BITI NAJLJEPŠA CURICA, NAJLJEPŠI DEČKO>>>>

-i da sve te zvijezde budu za nas upaljene
- da, i to.

- i da ne diraš zemlju dok hodaš?
-da, i to.

- i da traje zauvijek, za svaki dan, za svaki mjesec?
-aha

>>>ŠTO ZNAČI znati DA TE NETKO SANJA?>>>
- Bog zna.

Do you still love me.Do you feel the same. No signs. No questions. I lost the feeling

2010-06-07T13:03:00.001+02:00

Pogođen i razgrđen. I puno toga. I svaka druga je tvoja.Misao. Tvoj osjećaj. Ispuštaš me iz dlanova ispuštaš me iz misli a onda me digneš, prebaciš i preneseš. Intuicija i dosada ali ljepota. Intuicija i dosada ali ljepota. Da mi ime ne zaboraviš.

[ČITAO SAM NA GLAS MIROSLAVA ANTIĆA. O LJUBAVI NA LJUBAVI ZBOG LJUBAVI.BILO JE TO JUČER OVE ANNO DOMINI, OKO POPODNE I S PIVOM I PRED DIVNIM LJUDIMA ALI BEZ VAS/U VARŠAVSKOJ/ /BEZ MAMA, DUŠA I VAŽNOG SUBJEKTA KOJEMU USMJERIH SVE DO TADA MISLI / ALI SE ŽIVI, OVO JE BIO CILJ, A NAČIN JE BIO DRUGAČIJI I SREDSTVA SU BILA JEDNOSTAVNA / SAMO SU NEKI KONTEKSTI IZOSTALI.]

Imam osjećaj koji sam imao kao dijete.i ŠTO JOŠ OSJEĆAŠ: krivnju i strah. MORAŠ REĆI.JA ISTO MISLIM. i ve been pushing. Kada planovi nisu bili planovi no želje kada sam imao samo noći i lišće i zvijezde i onda onu jednu koja je najviše sjala i kada smo bili bez ulične rasvjete. Kada sam mislio da je sve predaleko. A mislio sam i ni danas se ne mogu uvjeriti. Nikako. Djetinjstvo je važno.

Odjeća koja je ostala u ormaru i usmrdila se. Nije isto. Sve je to bio uvod. Ti i ja smo bili uvod. Jučer sam opet pred ljudima govorio koliko te volim i volim i koliko ti to moraš znati. I znam da znaš. I svi to znaju. I ja to znam. I eto. To je to.

I take it all for you.The stranger sang a theme. From someone else´s dream.

[Vjerovao je da neće se ostvariti. Vjerovao je da vjeruju da se neće ostvariti. Išao je u smjeru. Nije, jebote, znao koji je to smjer. Sada zna da tada nije mogao znati. Nema šanse. Nikako. Nikako. Lakoća i težina.]
Ovako može izgledati. Ovako će izgledati.

Ali zaljubljivati se u pjesnike u pjesme u pjesmovanje?
Molim te.

OD SAD PA U CIJELI ŽIVOT. (p)Biti za dobro i biti za sretnije!

2010-06-03T14:00:00.001+02:00

Nisam rekao da je to za tebe a je za tebe je. Čitao sam za tebe. Pisao sam za tebe. Došlo je s tobom. Došlo je od nas. Kroz mene. Tako je. Mislio sam da ćeš biti a nisi a i znao sam da nećeš jer ne možeš jer te ne zanima. Sve sam znao. Od početka pa do kraja. Da, postojao je i početak i kraj. Ona kaže da me razumije ali da ja nju ne razumijem i tako iznova se reproducira isti umor naših života. Njenog na zalasku a mog na strmini. Ne možeš pobjeći od poezije ni od grka ni od kurca. Tragedija i kurac i novije reference: Freud.

x

SVAKI PUT SE USEREM KAD SE IZDEREM I SVAKI PUT POMISLIM DA ĆE UMRIJETI RADI MENE JER SU ME UVJERILI DA JE I OVAJ UMRO RADI MENE I JER SE NITKO DRUGI NE BRINE (I TU SADA VEĆ KREĆE IZMIŠLJANJE)

BRINEŠ ME BRINEM SE.
Ona: Još uvijek dišem samo da bih te udahnuo. Kaže da je to bio citat citata.

/stišće ruke. stišće zglobove. vrti se. dok spušta glavu. onu koju pere. traži zvijezde da pokažu pravi put. vjerovao sam da smo jedno. i da smo prava i prva rečenica. i da smo jedno. još jednom. mi. praviš se da me ne znaš. a tajna je?/

SVE- DO-CRTICE-DO-TOČKICE-DO-SMRTI-DA ME NE ZNAŠ-DA MISLIM DA SMO JEDNO-DO USKLIČNIKA-DO LJUBAVI-DO-U-LJUBAVI-DO SLUTNJE-A TAJNA?

Pojaviš se.
Odeš.
Ostaneš.
Briga.
Rekla si svima da sam svima da sam postojan svima. Jer hoćeš da to tebi budem.
Prosta riječ.

Žališ sreću. Gdje god da si. Ludilo. Kao nekada. Za sretno i sretnije ili sreću. Za koju nam malo ili nimalo treba?

Bojim se tvoje smrti. Više od ičega.

Ako hoćeš spomenik svojoj nadi / Kada su ljudi tek ljudi

2010-05-29T10:14:00.000+02:00

Tvoja nesreća je samo tvoja nesreća / Potpuno sami.
Gdje može biti bolje?
Klasični motiv: Sjena prošlosti.

Ljubit ćeš me / Za kraj? Puzanje je najpouzdaniji način doskoka.
Inficiraš me. I onda i jučer i danas. I sutra i prekosutra i još.

Prolazi to neko vrijeme a najgore je prošlo baš preko mene.

„Ja ne mislim da to dobro znam, ali znam: ni neznano mi nije.“ Ja stvarno ne mislim da vas dobro znam, ali ni neznani mi niste. Dozvolite, zato, da pljunem u pravcu onog grada gde ste me ostavili da vas čekam.

*********************************************************************************************

Valjalo bi posvetiti tri godine života crtanju geografskih karata. Na svakoj karti namerno izostaviti taj grad. Njega inače već odavno savršeno nema.
NADOPISANO: tebe nikada nema / ne znamo gdje idemo /jebem ti prokletu mater.

NE ČITAM NA GLAS NE DEREM SE NEMAM S KIM NEMAM ZBOG NEZNAM KADA NE ZNAM
SVILA PA ŽUTA PA ŽUTO PA ŽUĆE PA VINA JEFTINA PA SMRAD TRŽNICE PA OBRAČUN PA SCENA LJUBAVI ILI JE TO BIO OBRAČUN ILI JE RAT LJUBAV A JA KAŽEM DA SE MOŽE I MORA MIRNO DIJALOG I TA SRANJA UVODIM U PRIČU O LJUBAVI I FER SAM JER KAŽEM DA SAM NEKOMPETENTAN I TAKO DALJE FORMA JE DEFORMIRANA SRCE JE UŠKOPLJENO ŽELUDAC JE PRAZAN JEZIK BAZDI MASNA JE KOSA PAZUH SMRDI I SRCE U LOMU VELIKOM SA VELIKIM VELIKIM PREVELIKIM NOŽEVIMA I ZAKLANIM VRANAMA SA TIM ISTIM NOŽEVIMA I SVA TA DRUGA GOVNA KOJA TI PADNU NA PAMET PRIJE SPAVANJA A NE POEZIJA POEZIJA

Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav /Sve više sam s tobom, čak i sam.

2010-05-28T10:49:00.001+02:00

Volim kada rečenica krene ovako, sa: Volim.
Volim kada su prijatelji iskreni. Rasplaču me. Još da te mogu zagrliti tada.
A ti odlaziš, opet, na tko zna koliko i tko zna do kada.

Ja ne mogu vjerovati da i dalje o tebi govorim, da i dalje tebe upisujem, opisujem i trebam.
A nije da te nisam prevodio, uništavao i redigirao. Nije da nisam, a bolje bi bilo da nisam.

Ti si rupa u koju upadam i od koje dalje ne idem jer nemam gdje, jer ne znam gdje jer ne znam zašto jer mislim da su sve druge uže, ružnije ili tužnije. A ti, najbolje moje.

I što je to sada toliko daleko, iza nas?
Jer tražio sam, dobio i zvono i udarac i riječi. Rekao sam da sada znam: Snovi se ostvaruju, samo nekada u pogrešno vrijeme a to znači da ti nisu trebali/le.
Reći ti: Ti imaš snagu ovog svijeta. Želim te na dlanu. A moja je ljubav to, onda, valjda.

A onda se probudi nespavanje, stare cipele, trgovi i ranojutarnji povratak. Sebi.
[... nije teško kad biju, teško je kad čekas. Gledaš i čekas, pa boli unaprijed. Boli i posle, ali je to lakše.]

Tako je kad odlaziš. Meni. Uvijek.
I onda svi lažni obziri dođu u igru.

I ovo spada u ljubavna osvrtanja. Oprosti s jebiga.

u stanju: Okrenuti se i zastati. Možda.

2010-05-23T23:53:00.000+02:00

Ne zna zašto odlazi stoji u istoj ravni sa Ne znam zašto ostajem.
Ne zna do kada je jednako Ne znam od kada.

I bol u maglama. Suze ispred vrata i zagrljaj i još jedan i dva i tri poljupca i pet.
Nemam ključ za srce koje bi te još više zagrlilo i zaštitilo i sačuvalo. A želim ga.
Volio bih imati i te ruke i taj miris. Volio bih ti biti sve što ti treba.
A jesam. Ovisno o tome što popijem.

Miksam priče. Uvijek kada govorim o ljubavi.
Nema više. Nema za neko vrijeme. Nema za tko zna koliko vremena. Nas. Ni vremena. Razdvojeni smo.

I sanjamo i skitamo i šmrkamo i znamo da je to dobro.
Bar da kada te odvedu te i vrate. Bar da.

Zatvori oči i pogodi zašto te volim.

Sreća mu je iznenada pala pred noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju ni ona za njega.

2010-05-22T12:46:00.000+02:00

Isti nemiri. I boja kože. I krv. I vene. I tvoja rečenica: idemo se jebati. Ili možda još nešto prozaičnije poput: Sex. I sudbina. I nedostajanje. I nepripadanje. I sve u krug.
I tvoji prijatelji koji kažu da loše biraš, a ja čitam to kao: sve osim tebe, S. I tako dalje.
Ti imaš nekoga da ti podilazi. Nekoga za ljubav jer i ona, moja prijateljica, ovaj put, kaže- podilaženje može imati veze sa ljubavi. I dobro to logički izvodi. Dobra je. A ja kažem da sam mogao umrijeti. I da je postojala mogućnost da te neću zaboraviti i obistinilo se.
[ .. oženi se! Rađaj djecu! I to smiruje nezadovoljstvo, jer nameće obaveze... ]
Sreća mu je iznenada pala pred noge, samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju ni ona za njega.
A situacije su ovakve: seks se nudi na sve strane. Onaj drkatorski. Onaj lažljivi. Onaj zbog kojeg odeš. Prije sunca. Jer je mučan. Onaj zbog kojeg ni voda više nije ista. Znam da znaš. Znam.

Povraćalo mu se pa je padao pa je grlio i govorio da voli. A htio je plakati. Usranih li istina. A želio je biti čovjek. A majku mu jebem. Kažu: Traži se. To bude sugestija, ali i komentar.

Roza tablete. I magija.

Povraćao je. Srao je radi sranja. Htio je biti pod ili tepih da ga ti samo još jednom prehodaš. Zamisli. To je bila želja. To je želja.

Da mu daš svoje ruke i svoj nos i svoje srce da postane ti i da tako bude bolje a ne bi postao bolje. Nikada i nikako. Nagovori me zaustavi me voli me trebaj me. Ali ni tako ne ide. A da kažeš- Da? Bez upitnika. Da samo kažeš da.

A san je bio i ovakav: jebanje, bespogovorno, s maskama, bez lica na kojima to piše. Ljudi bez lica. Ljudi bez osobina. Mišići. Štikle. Opijumi. Dvorci i zlatni retriveri. San. Jebote.

A ti si dovoljno blizu svemu tome. Maskama i neukusu. Tu je počeo osjećaj. Ne znam kako se zvao.
I da: je li mi imamo vremena? Našeg?